Vojni analitičar Robert Barić izjavio je za N1 da u Ukrajini, unatoč proklamiranom primirju, praktički nema prekida vatre. Prema njegovim riječima, iako su napadi na energetsku infrastrukturu smanjeni, to je više strategija Ukrajine koja nastoji pokazati kako Rusija krši sve dogovore, čak i one ograničene.
“Zelenski se pokušava suzdržavati kako bi pokazao tko to krši. Putin neće pristati na bezuvjetno primirje i pregovore, nego će koristiti svaku priliku da produžava vojne akcije kako bi osvojio što više teritorija. On zbilja misli da bi se rat mogao završiti 2025. ili 2026. i nada se da će Ukrajina biti toliko izložena ruskim napadima i američkoj neaktivnosti da će na kraju morati popustiti,” objasnio je Barić.
Analitičar vjeruje da će Rusija do kraja godine iskoristiti sve svoje resurse, nakon čega će morati prijeći na zamrznuti sukob, što Putin želi izbjeći. “On bi radije kapitulaciju Ukrajine, što nisam siguran da je moguće”, dodao je Barić.
Barić ne vidi realnu namjeru za ispunjavanje Putinovih prijetnji, ali također ne vjeruje da bi Trump mogao preokrenuti situaciju i odvojiti Rusiju od Kine, jer, kako kaže, “ne živimo u 1972. godini i situacija je sad posve drugačija”.
“Putin se još uvijek nada pobjedi,” naglasio je Barić, dodajući da ne očekuje ozbiljniju promjenu smjera od strane Trumpa. “Ovo će se nastaviti sve dok Rusija bude imala snage poduzimati dalje napade.”
Prema Barićevom pregledu stanja na bojišnici, Ukrajinci su uspjeli stabilizirati liniju bojišta u Donbasu. “Rusi nisu uspjeli kod Kupjanska proširiti mostobran, bitka za Pokrovsk se vuče i dalje, kod Časivog Jara i Torecka razmjenjuju se napadi i protunapadi. Što se tiče Kurska, bilo je svima jasno da će se Ukrajinci morati prije ili kasnije povući.”
Ukrajina može izgubiti cijeli Donbas, a ne biti pokorena
Barić ističe da je trenutno na snazi status quo. “Ukrajina pokazuje da se uspijeva adaptirati, ima problema s mobilizacijom, ali daleko od toga da su pred padom ili na rubu sloma”, kaže Barić, podsjećajući da i Rusija ima golemih problema s mobilizacijom i da je cijela ruska granica od Murmanska do Ukrajine praktično prazna. “Ukrajina može izgubiti i cijeli Donbas, a ne biti pokorena.”
S obzirom na to, Barić smatra da su “priče o ruskom napadu na NATO blago rečeno pretjerane”. Ukazuje na analizu danske obavještajne službe koja procjenjuje da je ruskoj vojsci potrebno 5 do 10 godina da se ekonomski i vojno oporavi. Barić osobno smatra da bi za ozbiljan rat trebalo 10 do 15 godina.
Barić predviđa potencijalne scenarije, od upada u Moldaviju i destabilizacije crnomorskog i baltičkog područja, do djelovanja na Arktiku i zauzimanja Svalbarda ili Farskog otočja, ili čak munjevitog upada u dijelove Estonije. Cilj bi bio testirati odlučnost druge strane te povući se, ako bude snažne reakcije, ili zamrznuti sukob i narušiti koheziju NATO-a i EU-a.
Pitanja koja postavljaju ruski analitičari
Barić ističe da ruska vojska ima velikih problema s mobilizacijom, a situacija s opremom iz sovjetskog doba u skladištima je kritična. “U teoriji, Rusija ima još oko 4000 tenkova u skladištima, no broj moderniziranih tenkova se svaki mjesec smanjuje, a ono što ostaje je uglavnom staro željezo.”
Razlog povlačenja tenkova T-72 s bojišta je Putinovo uvjerenje da bi ove godine još mogao izvesti ofenzivu, za koju stvara operativnu rezervu, uvjeren da još uvijek pobjeđuje.
Barić upozorava i na pitanja koja se postavljaju u ruskim medijima, poput načina izlaska iz ratnog gospodarstva, što raditi sa stotinama tisuća demobiliziranih veterana, kako okrenuti priču o demoniziranom Zapadu i kako izbjeći političku nestabilnost ako se rat prebrzo izgubi, bez Putinove “pobjede”.
Naoružavanje EU-a
Govoreći o naoružavanju EU-a, Barić ističe da EU godišnje može proizvesti samo 50 do 100 tenkova, što je “žalosno” u usporedbi s Rusijom, koja unatoč problemima može proizvesti 250 do 300.
Za oporavak je potrebno vrijeme, jer je zanemarena masovna proizvodnja, koja je i dalje najveća strateška prednost američkog naoružanja. Barić naglašava da europska oprema nije lošija, ali Europljani nikada nisu imali potrebu za masovnom proizvodnjom i upali su u zamku prevelikih cijena.
Na pitanje treba li i dalje kupovati američko oružje, Barić kaže da je SAD dvojben partner, ali da ne treba zalupiti vrata te da treba pokušati održati suradnju, premda treba usmjeriti snage na masovniji razvoj vlastite opreme. Europa će se morati osamostaliti, zaključuje Barić, ali to neće biti potpuni prekid odnosa s Amerikom.
Zoran / TV Wien
