Je li Hitler pobjegao u Južnu Ameriku? Pogled na deklasificirane dosjee CIA-e i nacističku prisutnost u Latinskoj Americi
Nedavno deklasificiranje dokumenta CIA-e u kojem se tvrdi da je Adolf Hitler možda viđen živ u Kolumbiji 1954. godine – gotovo desetljeće nakon njegovog navodnog samoubojstva u njegovom bunkeru u Berlinu – ponovno je pokrenulo dugogodišnju raspravu: je li arhitekt holokausta pobjegao iz Njemačke i proživio svoje dane u Južnoj Americi? Dok novoobjavljeni CIA-in dosje i izvještaji novinara specijaliziranih za nacističke aktivnosti u Latinskoj Americi nude primamljive uvide u ovu mogućnost, pomnije ispitivanje otkriva složeniji i u konačnici manje vjerojatan scenarij.
Deklasificirani dokument, dopis od 17. listopada 1955. iz CIA-ine baze u Maracaibu u Venezueli, opisuje razgovor između bivšeg njemačkog vojnika i urednika vijesti po imenu Phillip Citroen i agenta CIA-e. Citroen je tvrdio da je sreo Hitlera u kolumbijskom gradu Tunji 1954. Prema memorandumu, Citroen, koji je bio suvlasnik bivšeg Maracaibo Timesa, rekao je agentu da je sreo čovjeka koji je “jako podsjećao i tvrdio da je Adolf Hitler” dok je radio za željezničku tvrtku u Kolumbiji. Naknadni dopis iz baze CIA-e u Caracasu u Venezueli, od 3. listopada 1955., dalje navodi da je Citroen tvrdio da je Hitler živio u Kolumbiji pod imenom Adolf Schrittelmayor, te vjerovao da je siguran od kaznenog progona za ratne zločine kao što su se dogodili više od desetljeća prije. Memorandum je čak uključivao i fotografiju Citroena s čovjekom nalik Fuhreru. Citroen je navodno izjavio da se Hitler preselio u Argentinu u siječnju 1955.
Međutim, već prvi paragraf dopisa od 3. listopada baca sjenu sumnje na cijeli narativ. U njemu se izričito navodi da niti agent CIA-e niti agencija agencije nisu bili “u poziciji dati inteligentnu procjenu informacija, te se prosljeđuju kao mogući interesi”. Ovo odricanje od odgovornosti naglašava činjenicu da su informacije predstavljene bez provjere ili potvrde, naglašavajući spekulativnu prirodu tvrdnje.
Objava ovog CIA-inog dopisa izazvala je značajne naslovnice, posebno u Kolumbiji, podudarajući se s objavljivanjem “Tras los pasos de Hitler” (“Slijedeći Hitlerove korake”), knjige argentinskog pisca Abela Bastija, koja tvrdi da je Hitler živio i u Kolumbiji i u Argentini nakon Drugog svjetskog rata. Ovaj splet događaja potaknuo je stalnu fascinaciju mogućnošću Hitlerova bijega.
Ipak, unatoč intrigantnim detaljima predstavljenim u dokumentu s kojeg je skinuta oznaka tajnosti i tvrdnjama iznesenim u Bastijevoj knjizi, iskusni stručnjaci o ovoj temi i dalje su skeptični. Alberto Donadio, poznati kolumbijski novinar i koautor knjige “Colombia Nazi”, knjige koja istražuje prisutnost i utjecaj nacista u zemlji, odbacuje ideju Hitlerova bijega u Latinsku Ameriku kao “čistu fikciju”.
Donadio naglašava da se “svi ozbiljni vojni povjesničari koji su pisali o Hitleru slažu da je on počinio samoubojstvo u svom berlinskom bunkeru. Reći drugačije može pomoći u prodaji knjiga, ali je apsurdno.” Dalje tvrdi da bi Hitler, da je uspio pobjeći iz Njemačke, vjerojatno potražio utočište u zemljama s uspostavljenim mrežama podrške bivšim nacističkim dužnosnicima, poput Argentine, Brazila, Paragvaja ili Bolivije. Iako je Kolumbija imala uspješnu njemačku koloniju koja je prethodila ratu, nedostajala joj je infrastruktura i sustav podrške koji bi bili ključni za bjegunca visokog profila poput Hitlera.
Nadalje, Donadio ističe da bi Tunja, mali grad u pokrajini Boyaca, bilo najmanje vjerojatno mjesto koje bi Hitler izabrao za skrovište. “To je tako mali grad da bi ga svi primijetili”, objašnjava on, ističući inherentni rizik privlačenja pozornosti u tako ograničenom okruženju.
Uki Goni, autor knjige “Prava Odesa” i nekoliko drugih knjiga o nacistima u Argentini, ponavlja ovo mišljenje, izričući u e-poruci: “Hitler je počinio samoubojstvo u svom bunkeru. Sve ostalo su lažne vijesti.”
U svjetlu ovih perspektiva, ključno je pristupiti CIA-inom dopisu s kritičkim razborom. Sve dok se ne pojave uvjerljiviji dokazi izvan neprovjerenog izvještaja jednog izvora, za koji je čak i CIA priznala da ga ne može potvrditi, konsenzus među ozbiljnim povjesničarima ostaje da je Hitler dočekao svoj kraj u svom berlinskom bunkeru.
Snažan podsjetnik: važnost pravde i utočišta
Unatoč nevjerojatnosti Hitlerova preživljavanja i bijega, ponovno pojavljivanje ove priče služi kao moćan podsjetnik na mračno naslijeđe nacističkog režima i važnost držanja odgovornima počinitelja kršenja ljudskih prava. Dok Hitler možda nije pronašao utočište u Latinskoj Americi, tisuće drugih visokorangiranih nacističkih zločinaca jesu, uključujući ozloglašene ličnosti poput Josefa Mengelea i Adolfa Eichmanna. U nekim su slučajevima te osobe štitili i štitili državni dužnosnici u Argentini, Paragvaju, Boliviji i Brazilu.
Ova uznemirujuća stvarnost naglašava kritičnu potrebu za vladama diljem Amerike, pa i svijeta, da aktivno zabranjuju ulazak onima koji krše ljudska prava i da dosljedno pružaju utočište i podršku svojim žrtvama. Bauk nacističkih zločinaca koji pronalaze sigurno utočište trebao bi služiti kao trajni poziv na akciju, kolektivnu predanost pravdi i čvrsto odbacivanje nekažnjivosti. Dok se borimo s povijesnim složenostima i trajnom fascinacijom osobama poput Hitlera, prisjetimo se lekcija iz prošlosti i udvostručimo svoje napore kako bismo spriječili da se takva zvjerstva ikada više ponove.
Ostanimo ujedinjeni u našoj deklaraciji: “Nikad više!”
Zoran / TV Wien
