Sigurnosni proboj neviđenih razmjera potresao je Washington ovaj tjedan, otkrivajući ne samo osjetljive vojne detalje, već i uznemirujuću podzemnu struju nepovjerenja i prijezira unutar najviših slojeva vlasti. Grupni chat na navodno sigurnoj aplikaciji Signal, koji uključuje osobe poput potpredsjednika JD Vancea, ministra obrane Petea Hegsetha i direktora CIA-e Johna Ratcliffea, postao je javni spektakl kada je slučajno uključen glavni urednik The Atlantica, Jeffrey Goldberg.
Poruke koje su procurile nude uvid u unutarnje funkcioniranje Trumpove administracije, otkrivajući strateška neslaganja, šokantno ležeran pristup povjerljivim podacima i opipljivo neprijateljstvo prema američkim europskim saveznicima. Evo pet ključnih zaključaka iz ovog eksplozivnog skandala:
1. Duboki jaz u vanjskoj politici: Početna točka sporenja bili su planirani američki zračni udari protiv Huti pobunjenika u Jemenu, militantne skupine odgovorne za ometanje komercijalnog pomorskog prometa u Crvenom moru. Dok su neki dužnosnici zagovarali hitnu vojnu akciju, potpredsjednik Vance izrazio je snažno protivljenje, tvrdeći da bi takva intervencija nesrazmjerno koristila Europi.
Vance je istaknuo da samo mali dio američke trgovine prolazi kroz Sueski kanal, u usporedbi sa značajnih 40% za Europu. Ovo naglašava temeljnu razliku u perspektivi: jesu li SAD obavezne preuzeti teret globalne sigurnosti, čak i kada je izravna korist za američke interese diskutabilna?
2. Predsjednička svijest o pitanju: Možda čak i više od razlika u politici zabrinjava Vanceova sugestija da predsjednik Trump možda neće u potpunosti shvatiti implikacije predložene akcije, posebno u kontekstu njegove retorike o europskoj podjeli tereta. “Nisam siguran da predsjednik razumije kako je to u suprotnosti s njegovim porukama o Europi”, rekao je Vance. Ovo otvara ozbiljna pitanja o predsjednikovom razumijevanju složenih geopolitičkih pitanja i mogućnosti da postupci njegove administracije potkopaju njegove vlastite deklarirane ciljeve.
3. Loose Lips potapaju brodove (i nacionalna sigurnost): Osim strateške rasprave, poruke Signala otkrile su bezobzirno zanemarivanje rukovanja povjerljivim podacima. Goldberg je izvijestio da je direktor CIA-e (ili član njegovog tima) podijelio detalje koje je The Atlantic smatrao previše osjetljivim za objavljivanje, strahujući da bi mogli ugroziti tekuće obavještajne operacije. Što je još alarmantnije, ministar obrane Hegseth navodno je otkrio konkretne mete, oružje i vremenske rokove za planirane napade u Jemenu, što predstavlja očito i opasno kršenje sigurnosti. Dijeljenje takvih informacija u aplikaciji, čak i onoj koja se reklamira kao sigurna, pokazuje uznemirujući nedostatak profesionalizma i duboko nepoštivanje protokola nacionalne sigurnosti.
4. Europski saveznici pod vatrom (interno): Najštetnije otkriće može biti otvoreni prijezir izražen prema europskim saveznicima. Vanceova otvorena izjava, “Mrzim ponovno spašavati Europu,” dočekana je Hegsethovim jednako oštrim odgovorom: “Potpuno dijelim tvoje gađenje prema europskom besplatnom utovaru. TAKO JADNO.” Ovo zanemaruje značajan doprinos koji su dali europski partneri, uključujući potporu Ujedinjenog Kraljevstva u dopuni gorivom za američke zrakoplove i aktivno sudjelovanje mornaričkih brodova iz Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske i drugih članica NATO-a u zaštiti komercijalnog brodarstva u Crvenom moru. Takve primjedbe otkrivaju duboko ukorijenjeno nepovjerenje i spremnost da se odbaci ključna uloga savezničke potpore u suočavanju s globalnim izazovima.
5. Emojiji iznad strategije: Zabrinjavajući nedostatak gravitacije: Trivijalan način na koji se raspravljalo o ovim ozbiljnim stvarima, začinjen emotikonima poput šaka, američkih zastava, plamena i ruku koje se mole, duboko je uznemirujući. Dok je savjetnik za nacionalnu sigurnost Mike Waltz slavio početne uspjehe emotikonima, izaslanik za Bliski istok Steve Witkoff odgovorio je bicepsima i američkim zastavama. Vance je čak izjavio: “Izmolit ću molitvu za pobjedu”, što je zauzvrat izazvalo emotikon molitvene ruke. Ovaj maloljetnički ton potkopava ozbiljnost situacije i postavlja pitanja o zrelosti i sposobnosti onih koji su odgovorni za donošenje odluka s posljedicama na život ili smrt.
Skandal Signal više je od obične tehnološke greške. To je snažan podsjetnik na unutarnje podjele, sigurnosne ranjivosti i potencijalne antieuropske osjećaje koji bi mogli oblikovati vanjsku politiku SAD-a. Ovo curenje bez presedana zahtijeva temeljitu istragu i ozbiljnu ponovnu procjenu vodstva i procesa donošenja odluka unutar Bijele kuće. Ulozi su jednostavno previsoki da bi se zanemarili.
Zoran / TV Wien
Foto : YURI GRIPAS / POOL
