Život na velikim nadmorskim visinama nije za svakoga, što dokazuje trenutna situacija u Zittelhausu na Hoher Sonnblicku u Salzburgu, Austrija. Ovo planinsko sklonište, smješteno na nevjerojatnih 3106 metara nadmorske visine, trenutno je bez nadzornika. Iako je vladalo veliko zanimanje za to radno mjesto, pronalaženje pravog pristajanja pokazalo se iznenađujuće izazovnim.
Christian Gerstgraser, predsjednik sekcije Rauris Austrijskog alpinističkog kluba, vodi potragu. On iz prve ruke razumije jedinstvene zahtjeve posla jer je sa suprugom jedanaest godina, od 1985. do 1996., vodio Zittelhaus. Na pitanje zašto se odrekao svoje uloge na ovom “jedinstvenom mjestu”, iskreno objašnjava: “Imali smo malog dječaka. Gore je preopasno s malom djecom. Kad izađu van, uvijek netko mora biti s njima.” Unatoč izazovima, ostali su dvije godine, utješeni činjenicom da su uvijek mogli prošetati do Heiligenbluta ako je potrebno. Njegovim stopama kasnije su krenuli brat i nećakinja, no četvrti i posljednji upravitelj nakon 14 godina morao je otići zbog zdravstvenih razloga.
Dakle, što je potrebno za upravljanje skloništem na tako velikoj nadmorskoj visini? Prema Gerstgraseru, idealan kandidat je spoj kuhara, konobara i iskusnog planinara. Neophodno je prethodno iskustvo planinarenja na vrhove iznad 3000 metara. Iako moderna žičara postoji, često je neupotrebljiva zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta, ponekad i danima. U idealnom slučaju, ulogu bi popunio par koji je spreman podijeliti odgovornosti. “Kuhinja nudi osnovne obroke; samo trebate znati kuhati jednostavnu hranu za utočište, ali također morate održavati uredne sobe i spavaonice.” Zittelhaus se može pohvaliti s ukupno 80 kreveta, što naglašava obim posla.
U Planinarskom klubu iznenađeni su teškoćama u pronalasku novih redara. “Do sada je uvijek bilo lako iznajmljivati kolibe. Nismo morali čak ni reklamirati najmanje utočište u Alpama, Rojacher Hut na 2700 metara”, čudio se Gerstgraser.
Dakle, što odbija potencijalne kandidate? Čini se da mnogi nisu svjesni udaljene lokacije Sonnblicka. Iako je održano najmanje pet ozbiljnih rasprava, uvijek postoji neka začkoljica. “U jednom paru, žena je smatrala da je gore previše pusto; u drugom slučaju, dečko je mislio da je previše zeleno, a za druge je sezona bila prekratka”, objašnjava Gerstgraser. Glavna sezona u skloništu traje samo tri mjeseca, od kraja lipnja do kraja rujna. Prije toga, od sredine ožujka nadalje, otvoren je samo vikendom kada je vrijeme povoljno.
Posljednji potencijalni kandidati otkazali su prije mjesec dana. “Bio je to par koji bi bio gotovo savršen. Odustali su od drugih planova i bili su iskusni planinari koji su se tek doselili. No, imaju dijete od 15 mjeseci, a u blizini nema roditelja ili druge rodbine koja bi mogla brzo uskočiti.”
Suočen s ovim stalnim izazovima, Alpine Club razmatra “Plan B.” Ako u sljedećih mjesec dana ne pronađu odgovarajućeg upravitelja, bit će prisiljeni sami preuzeti posao te zaposliti kuhara i konobara. Ovo predstavlja značajan pomak u pristupu, naglašavajući poteškoće u pronalaženju pojedinaca spremnih na jedinstvene zahtjeve i izolaciju života na 3106 metara. Čini se da prekrasna ljepota lokacije koja oduzima dah nije dovoljna da nadmaši praktične izazove za sve. Stoga se nastavlja potraga za nekim tko je spreman prihvatiti izazov i nazvati Zittelhaus domom.
Zoran / TV Wien
Foto : Michael Schmid
