Migrantska kriza 2015. godine ostavila je dubok trag na Europu, a rasprave o posljedicama te krize i dalje traju. Mnogi se danas pitaju je li politika otvorenih vrata Angele Merkel glavni krivac za buđenje radikalizma i “spavača” po Europi. Hrvatska je, kao tranzitna zemlja, imala značajnu ulogu u tim događajima, a postupci tadašnje vlade Zorana Milanovića također su predmet rasprava.
Geopolitički analitičar Branimir Vidmarović prisjeća se tog vremena i ocjenjuje hrvatsku politiku kao iznimno staloženu. “Unatoč svim kritikama našu politiku bih ocijenio s najmanje 4+, a možda bi čak zasluživala punu peticu. Mi smo imali tu prednost što smo manja zemlja, no bila je ta ruta koja je prolazila kroz nas. Naravno nisu svi htjeli ostati kod nas, ali mi smo kao dio EU morali podnijeti i teret tranzita i krijumčarenja ljudi. Našu policiju ocjenjujem čistom peticom bez obzira na napade iz medija za nehumano postupanje”, objašnjava Vidmarović.
Nakon zatvaranja mađarske granice sa Srbijom u rujnu 2015., migrantski val preusmjerio se prema Hrvatskoj. Tisuće ljudi, uglavnom iz Sirije, Afganistana i Iraka, tražile su novi put prema zapadnoj Europi. Hrvatska je u početku pokušala registrirati migrante i smjestiti ih u prihvatne centre, ali s obzirom na veliki priljev, ubrzo se prešlo na strategiju organiziranog transporta prema Mađarskoj i Sloveniji.
Vlada Zorana Milanovića odlučila je ne blokirati ulazak migranata, već ih organizirano prevoziti do granica sa susjednim zemljama. Iako su Mađarska i Slovenija reagirale strože, danas se postavlja pitanje jesu li njihovi postupci bili opravdani, pogotovo u svjetlu sve češćih terorističkih napada u Europi.
Konflikti sa susjednim zemljama
Hrvatska je privremeno zatvorila granicu sa Srbijom nakon što je u jednom danu ušlo više od 13.000 migranata. To je izazvalo napetosti između Zagreba i Beograda, a Srbija je optužila Hrvatsku za ekonomski pritisak. Mađarska također nije bila zadovoljna postupcima hrvatskih vlasti, a premijer Viktor Orbán optužio je Hrvatsku za kršenje europskih pravila. Situacija se dodatno zakomplicirala kada je Slovenija počela postavljati žičane ograde na granici s Hrvatskom.
Početkom 2016. godine, balkanska ruta je postupno zatvorena, a zemlje su uvele strože kontrole na granicama.
Je li Merkel pogriješila?
Vidmarović smatra da za vrijeme mandata Angele Merkel nije bilo detaljno razrađeno kako postupati s imigrantima. Ne vjeruje da će Njemačka brzo pronaći rješenje za ovaj problem, iako je to pitanje koje brine mnoge Europljane. One zemlje koje nisu imale terorističkih napada, poput Hrvatske, su u još većem strahu.
Vidmarović ističe da se recentna događanja trebaju staviti u kontekst političke borbe, jer se nastoji uskratiti prostor desnim strankama. Centrističke i lijeve opcije pokušavaju oponašati desne ideje, odnosno “ukrasti” dijelove njihovog političkog programa.
Na pitanje je li politika pružene ruke Angele Merkel bila pogrešna, Vidmarović odgovara da je to prije svega bila gesta, jer Njemačkoj tada nije trebalo toliko uvozne radne snage. “Bila je to humanistička, socijaldemokratska gesta. To je bilo pružanje ruke pomoći jer ipak, Zapad kao takav je sudjelovao u cijeloj operaciji oko Sirije i mislim da tu ima elemenata snošenja odgovornosti i krivice, a vjerojatno je još bilo i sporazuma s Amerikancima službenih i neslužbenih da će netko te ljude na koncu morati primiti”, izjavio je Vidmarović.
Što je ostalo iza kancelarke?
Vidmarović smatra da Njemačka teško može išta učiniti u ovom trenutku po pitanju terorističkih napada, jer to zahtijeva reorganizaciju i uvođenje novih postrojbi. “Sudeći po svemu, trebaju mijenjati zakonodavstvo. Teško može biti brzog i učinkovitog rješenja koje priželjkuju ljudi, jer uvijek se stvari događaju post factum, nakon što se zlo desi. Ne može se u ovom trenutku ništa napraviti konkretno i dovoljno jako da se osjeti učinak odmah,” rekao je.
Govoreći o ulozi bivše kancelarke za vrijeme migrantske krize, Vidmarović podsjeća na njenu pozadinu. “Ona je ipak kćerka protestantskog pastora i vjerojatno je kršćansko u njoj tu odigralo ulogu. Njenu motivaciju ne bih nazvao promašenom, ali realizaciju – da. Bila je promašena, jako traljavo organizirana, loše izvedena”, tvrdi.
“Njemačka je u tom trenutku imala samo namjeru da primi izbjeglice, ali nije imala krajnji cilj i krajnju viziju što s njima i kako. U Briselu su pak pristupali problemu ‘ad hoc’ bez razmišljanja o daljnjim posljedicama i kako će to izgledati. Tadašnja politika je bila promašena jer je bila bez glave i repa, ne samo na razini Njemačke nego i čitave Europske Unije”, zaključuje Vidmarović.
Zoran / TV Wien
