Zatvaranje Michelinove tvornice guma u Choletu u Francuskoj služi kao jasan simbol izazova s kojima se suočava europski industrijski sektor. Vijest, iznenada dostavljena radnoj snazi, zapalila je val očaja i prosvjeda, ističući ljudsku cijenu šireg gospodarskog trenda. Unatoč značajnim financijskim injekcijama vlada posljednjih godina, otpuštanja su postala sumorna stvarnost diljem kontinenta, potičući i ekonomsku tjeskobu i rastuće političko nezadovoljstvo.
Situacija u Michelinu, gdje je 1254 radnika diljem Francuske izgubilo posao, utjelovljuje borbu europskih proizvođača da se natječu sa svojim azijskim kolegama. Ta se borba odražava u širim ekonomskim podacima: industrijska proizvodnja u eurozoni prošle je godine pala za 1,2%, nastavljajući trend koji je doveo do gubitka više od 2,3 milijuna radnih mjesta u posljednjih 15 godina. Kompanije kao što su Auchan, Valeo i ArcelorMittal također su bile prisiljene provesti masovna otpuštanja. Čak ni Njemačka, tradicionalno industrijska sila Europe, nije imuna. Michelin tamo zatvara dvije tvornice, dok Volkswagen otpušta 35.000 radnika.
Ovaj ekonomski pad neraskidivo je povezan s rastućom političkom nestabilnošću. U Francuskoj je ekstremno desna Nacionalna fronta Marine Le Pen postigla povijesne uspjehe na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima. Sličan scenarij odigrao se i na nedavnim izborima u Njemačkoj, gdje je Alternativa za Njemačku (AfD) osvojila više od petine glasova. Austrija je također doživjela porast potpore krajnje desnice, otkrivajući uznemirujući trend nezadovoljstva stanovništva statusom quo.
Ekonomske poteškoće koje osjećaju mnogi Europljani postupno se pretvaraju u nezadovoljstvo širim društvenim ugovorom. Upozorenja na potencijalne socijalne nemire, koji podsjećaju na pokret “Žutih prsluka” u Francuskoj, sve su češća. Ovaj rastući osjećaj nelagode naglašava potrebu za hitnim djelovanjem za rješavanje temeljnih uzroka industrijskog pada Europe.
Bivši predsjednik Europske središnje banke Mario Draghi u svom je dugo očekivanom izvješću upozorio na “sporu agoniju” koja će zahvatiti Europu ako se ne pronađe rješenje za gospodarsku krizu. Radnici u Choletu već proživljavaju ovu agoniju iz prve ruke. Nakon najave zatvaranja, odgovorili su štrajkovima i blokadama, a njihov bijes potaknut osjećajem da su žrtvovani zbog korporativnog profita. “Michelin je 2023. ostvario dobit od 3,6 milijardi eura, a ipak otpušta radnike kako bi povećao profit”, izjavio je Jacques Roux, zaposlenik Michelina. On i njegovi kolege smatraju da je ukidanje radnih mjesta neopravdano te da se proizvodnja seli u zemlje s nižim troškovima rada, poput Poljske. “Rekli su nam da nam Kinezi uzimaju poslove, ali to je potpuna laž”, dodao je Roux, naglašavajući širu frustraciju korporacijama kojima je profit prioritet ispred dobrobiti svoje radne snage.
Postavlja se pitanje je li državna pomoć rješenje? Francuska je ubrizgala približno 27 milijardi eura godišnje u svoju industriju između 2020. i 2022. Iako su ti poticaji u početku davali pozitivne rezultate, trend se preokrenuo prošle godine. Unatoč naporima predsjednika Emmanuela Macrona da revitalizira industriju, zatvaranje tvornica diljem Europe pokazuje ograničenja ovog pristupa.
Dok ministar industrije i energetike Marc Ferracci inzistira da vlada čini sve što može kako bi spriječila odljev radnih mjesta, on priznaje da “ne možemo spasiti svako radno mjesto”. Ekonomist Philippe Aghion tvrdi da Europa mora preusmjeriti resurse u inovacije i istraživanje kako bi ostala konkurentna. Ističe da su vodeće tvrtke u Europi danas iste kao i prije 25 godina, za razliku od SAD-a, gdje je došlo do značajnih poremećaja i pojave novih lidera u industriji. Sugerira da Europa zaostaje u sektorima kao što su umjetna inteligencija i napredne tehnologije.
Ambiciozni planovi ulaganja u umjetnu inteligenciju, pri čemu Washington planira paket od 500 milijardi eura, a EU cilja na 200 milijardi eura, obećavaju. Međutim, teško je prenijeti poruku radnicima da će danas izgubiti posao kako bi sutra dobili bolje poslove. Kako primjećuje francuska ekonomistica Sarah Guillou, “kreativna destrukcija i njezine društvene posljedice uvijek su nepopularne u kratkom roku”.
U konačnici, ekonomske poteškoće rađaju politički ekstremizam. Val otpuštanja vjerojatno će potaknuti ogorčenje prema postojećem političkom establišmentu, posebno u Francuskoj, gdje se Macron suočava sa sve većim pritiskom i krajnje desnice i krajnje ljevice. Kao što je Aurélie Trouvé, članica ljevičarske stranke France Unbowed, prikladno rekla: “Mi sada plaćamo za učinke katastrofalne politike.”
Ostaje ključno pitanje: hoće li Europa pronaći izlaz iz svoje ekonomske slijepe ulice ili će se i dalje boriti s posljedicama industrijskog pada i društvene i političke nestabilnosti koja ga prati? Odgovor će ovisiti o sposobnosti kontinenta da se prilagodi, uvede inovacije i odgovori na probleme onih koji nose najveći teret ove izazovne tranzicije.
Zoran / TV Wien
