U nedjelju se održavaju izbori koji će ili produbiti pukotine na nosivom stupu europske ekonomije ili će ih pokrpati. Prijevremeni parlamentarni izbori u Njemačkoj poslužit će kao lakmus-papir za sve ono što se godinama mete pod tepih i zbog čega je krajnja desnica i dobila zamah kakav nije imala od vremena prije Drugoga svjetskog rata
Bila je to kratka te podosta hladna i teška predizborna kampanja. Dok Europa postaje muzej i sjedi na klupi gušeći se u birokraciji, a drugi igraju ključnu utakmicu, najvažnije europsko gospodarstvo u potrazi je za vizijom. Vizijom koju možda nijedan kandidat na ovim izborima nije uspio jasno prikazati. Bolje, kažu, vrabac u ruci nego golub na grani, ali Njemačku vrapci dugoročno ne mogu izvući iz klupka u koje se zamotala.
U nedjelju je na kocki smjer zemlje koja je do prije nekoliko godina bila sinonim za gospodarsku snagu, da bi nagomilavanjem krize na krizu postala ‘bolesnik’ Europe. Je li riječ o autoimunoj, kroničnoj ili akutnoj bolesti, vidjet ćemo u nadolazećem razdoblju.
Favorit je Friedrich Merz
Gordijski čvor, koji Olaf Scholz nije uspio presjeći, a dijelom ga je i sam (dodatno) zapetljao, sada će izgleda pokušati raspetljati čelnik CDU-a Friedrich Merz, liberalni konzervativac koji pretjerani fokus sa socijalne države želi prebaciti na tržište, ali i pooštriti migrantsku politiku. Upravo su ekonomija i migracije dvije ključne stvari koje trenutno brinu njemačko stanovništvo, stoga ne čudi to da građani tragaju za opcijama koje imaju dijametralno suprotne politike od dosadašnjih.
Prema anketama, Merzova Unija (CDU/CSU) već tjednima ima oko 30-postotnu podršku Nijemaca, zbog čega je gotovo pa sigurno da će on biti budući kancelar.
Snažan vjetar u leđa na ovim izborima dobila je krajnje desna stranka Alternativa za Njemačku (AfD), a mnogi je vide kao ekstremističku zbog koketiranja njezinih pripadnika s nacionalsocijalizmom. Na trećem i četvrtom mjestu s oko 15 posto su socijaldemokrati iz SPD-a kancelara Scholza te Zeleni s ministrom gospodarstva na odlasku Robertom Habeckom.
Trumpova administracija podržava AfD
AfD-ova čelnica Alice Weidel, koja već neko vrijeme pokušava oprati obraz stranke i dati mu građanski odsjaj, uspjela je, prema anketama, zasad u to uvjeriti 20 posto Nijemaca, ali i dvije desne ruke Donalda Trumpa: najbogatijeg čovjeka na svijetu Elona Muska, koji na X-u agitira za AfD otkako su raspisani prijevremeni izbori, i Trumpova potpredsjednika J.D.-ja Vancea.
Američki potpredsjednik Vance na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji, održanoj krajem prošlog tjedna, iznio je svojevrstan ultimatum Europi: ili ćete prihvatiti Trumpove ideje ili više ne igramo u istoj ekipi. Govor američkog potpredsjednika u Münchenu, kako je to neki dan primijetio Politico, prikazao je obujam Trumpovih ambicija da svoj politički nativizam, autoritarizam i ideologiju MAGA-e nametne cijelom Zapadu kako bi ga ‘spasio od propasti’. A zasad se od svih političkih opcija u Njemačkoj samo AfD uklapa u svijet američkog predsjednika.
Trumpovo kažnjavanje Europe recipročnim carinama i politička neizvjesnost mogli bi, prema procjeni Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja, koštati njemačkog gospodarstvo do jedan posto gospodarske proizvodnje. Bio bi to dodatan udarac za ionako već posrnulu ekonomiju te bi produljilo recesiju za još jednu godinu.
Retorika o migrantskom pitanju još se zaoštrila
Ključni trenutak u kampanji bilo je ubojstvo 41-godišnjeg muškarca i dvogodišnjeg djeteta u njemačkom gradu Aschaffenburgu u Bavarskoj, a počinio ga je državljanin Afganistana. Retorika kandidata za kancelara o migrantskom pitanju stoga se tijekom kampanje samo zaoštrila.
Merz je pritom išao all in i malo se previše zaigrao jer mu birači možda neće oprostiti to što je uspio progurati u Bundestagu neobvezujući prijedlog o zaustavljanju ilegalnih migracija uz pomoć AfD-a. Jer upravo je to i bio razlog zbog kojeg su stotine tisuća Nijemaca proteklih tjedana izašle na ulice.
Ali treba naglasiti i to da je među onima koji su ostali kod kuće nezanemarivih 13 milijuna pobornika AfD-a, a oni smatraju da politički establišment ne nudi prava rješenja za probleme koje ih tište. Čini se da su vladajuće stranke u Scholzovoj semafor-koaliciji toga postale svjesne tek prije nego što se ona raspala.
Presedanska suradnja u Bundestagu bila je povijesni trenutak za AfD jer je prvi put probio kordon kojim ga je mainstream držao izoliranim u parlamentarnom djelovanju (tzv. vatrozid). Oštre kritike stigle su i iz dviju velikih crkava, ali najviše je odjeknula ona Angele Merkel, bivše kancelarke i čelnice CDU-a, koja posljednjih godina jako rijetko istupa u javnosti. No ova suradnja svakako bi mogla poticajno utjecati na glasače AfD-a.
Što se nudi i s kime bi Merz mogao koalirati?
CDU predlaže smanjenje poreza, pooštrenje kriterija za socijalnu pomoć te povećanje pomoći Ukrajini. Udara se i na migracije – traže trajne kontrole na granicama, zabranu ulaska u državu bez važećih dokumenata, protjerivanje u zemlje Europske unije u kojima su podnositelji zahtjeva za azilom kročili na tlo Unije te veće kapacitete pritvora za protjerane migrante.
Iako je AfD-ova kandidatkinja za kancelarku Weidel popularna, malo je vjerojatno da će se njezina stranka dočepati vlasti jer su sve isključile suradnju s njom. Merz tako rezolutno odbija koaliciju s AfD-om.
Najveći trn u oku AfD-ovaca su ilegalni migranti i općenito migranti islamske vjeroispovijesti jer smatraju da se ne žele, ne mogu i neće integrirati u njemačko, odnosno europsko društvo, što će naposljetku dovesti do nestanka nacionalnog identiteta, europskih vrijednosti i islamizacije Europe. Baš zbog toga protive se svim lijevim politikama jer smatraju da je njihov odgovor na takve izazove – zbog bezgranične empatije i prihvaćanja – previše mlak te da vodi u propast.
U skladu s tim protive se i woke kulturi, ali i zelenim politikama (odnosno onima koje gura ljevica) – po pitanju energetike AfD se zalaže za oživljavanje nuklearnih elektrana. U ekonomskom smislu zalažu se pak za manje poreze i manje regulacija.
I Scholz, koji je prekasno shvatio da je migracija tema od velike važnosti za njemačke građane, sada je namjerava obuzdati, odnosno bolje regulirati. Njegov SPD, pored toga, želi smanjiti PDV na hranu građanima s niskim primanjima, ali i povećati minimalnu plaću. No za razliku od CDU-a, SPD je oprezniji po pitanju Ukrajine. Scholz je odbio poslati projektile dugog dometa Taurus u Kijev, braneći svoju odluku kao razboritu mjeru protiv eskalacije rata.
Zeleni su pak najavili poreze na milijardere kako bi pomogli siromašnijim kućanstvima u zelenoj tranziciji. I oni se zalažu za povećanje minimalne plaće te za poticaje za brži prelazak na obnovljive izvore energije.
Jedna od dvije stranke – SPD i Zeleni – ili čak obje, bit će potrebne Merzu za sastavljanje vlade. On sam istaknuo je da ostavlja više otvorenih opcija, a u kampanji se Scholz i on nisu baš previše suprotstavljali jedan drugome, iz čega se može iščitati da su mu Merzova vrata još uvijek otvorena.
Iako se SPD i Unija CDU/CSU međusobno optužuju za povećanje ilegalne migracije, sve je jače uvjerenje da stranke demokratskog centra moraju pojačano surađivati, posebice na smanjenju neregulirane migracije, a time i na smanjenju utjecaja AfD-a.
Koalicija Unije i Zelenih je pak malo izvjesna zbog velikih razlika u stavu oko osnovnih pitanja, ali i oštrog otpora CSU-a, koji je uveo veto na poslijeizbornu suradnju sa Zelenima.
Za konzervativno-lijevi Savez Sahre Wagenknecht (BSW), liberale (FDP) i Lijeva stranka (Linke) upitno je hoće li uopće ući u Bundestag. Ipak, Lijeva stranka je možda i najveće iznenađenje na ovim izborima jer je kvalitetno osmišljenom kampanjom na društvenim mrežama uspjela dobiti podršku velikog broja ljudi.
Merz se u ekonomskom smislu možda najbolje slaže s liberalima iz FDP-a, ali bi za tu koaliciju CDU morao premoćno pobijediti na izborima, a liberali osvojiti dovoljan broj glasova za ulazak u Bundestag. Suradnju s Lijevom strankom i BSW-om Merz je dosad odbijao, svrstavajući ih u isti koš s AfD-om.
Izbori u Njemačkoj podosta su komplicirani
Njemački birači ne biraju izravno novog kancelara, nego saziv Bundestaga, a tek kasnije novoizabrani zastupnici sastaju se u Berlinu i biraju kancelara koji onda formira novu saveznu vladu.
Njemačka ima hibridni izborni sustav, u kojem birači jedan glas daju kandidatu za kojeg žele da predstavlja njihovu izbornu jedinicu u parlamentu (a ima ih 299), a drugi glas daje se jednoj od stranaka na saveznoj razini te se onda proporcionalno broju glasova zastupnici raspoređuju u Bundestagu.
Taj drugi glas dakle zapravo odlučuje o odnosu snaga u novom Bundestagu, a konačan broj zastupnika u pravilu nije bio fiksan. Ipak, s obzirom na to da je nakon izbora 2021. godine sa 735 zastupnika postao jedan od najvećih parlamenata u svijetu, prema novom zakonu njihov broj ograničen je na 630.
Novi sustav trebao bi dati prioritet i proporcionalnoj zastupljenosti glasova na saveznoj razini (drugi glas), tako da će se zastupnička mjesta dodjeljivati na temelju toga. To znači da će u slučaju da stranka osvoji proporcionalno više mjesta u izbornoj jedinici od svog udjela glasova na nacionalnoj razini – neka mjesta ostati upražnjena.
Kako manje stranke ne bi bile u nepovoljnom položaju u odnosu na druge, sve one koje osvoje najmanje tri mjesta u izbornoj jedinici i dalje će imati pravo na zastupnička mjesta u skladu s njihovim glasovima na nacionalnoj razini, čak i ako osvoje manje od pet posto glasova na saveznoj razini, što je dosad bio preduvjet.
Discover more from TV Wien / TV Beč
Subscribe to get the latest posts sent to your email.
