Godina kada se svijet počeo odvajati …. bez loma i krša , polako

Bilo je to početak 2025  kad su se putovi svijeta razdvojili. Nije to bio nagli lom, već postepeno udaljavanje, poput razdvajanja kontinenata, tek primjetno isprva, a onda sve očitije. Prvi znak, onaj koji je zapalio fitilj, bio je pad.

Washington je, umjesto trešnjinog cvijeta, oplakivao čelik i vatru. Sudar američkog putničkog zrakoplova i vojnog helikoptera, tragedija bez presedana u dvadeset godina, potresao je naciju. Šezdeset i sedam duša izgubljeno, među njima i ruski par klizača, prebjega, dodalo je pikantnu sumnju u mješavinu tuge i teorija zavjere. Trump je, naravno, već imao krivca – Demokrate, čija je nesposobnost, po njegovim riječima, srušila ne samo avion nego i zdrav razum.

U Europi, dok su se američki mediji gušili u analizama crnih kutija i Trumpovim tvitovima, odvijala se tiha drama. Srbija, nekad Jugoslavija, opet Jugoslavija u malom, drmala se iz temelja. Vučić, s osmjehom poker igrača, žrtvovao je premijera i gradonačelnika Novog Sada, pijune na šahovskoj ploči prosvjeda studenata. Studenti, tvrdoglavi i mladi, nisu se dali zavarati. Pješice, dan za danom, marširali su od Beograda do Novog Sada, osamdeset kilometara prkosa, simbol teške, uporne borbe za pravdu. Njihov put bio je spor, bolan, ali svaki korak bio je glasniji od Vučićeve retorike.

Njemačka, lokomotiva Europe, gubila je dah. Mercedes, simbol njemačke snage i prestiža, tužio je Europsku komisiju. Ironija je bila gorka – Mercedes, boreći se protiv carina na kineske električne automobile, vozio je u prikolici Tesle, američkog giganta, čiji je vlasnik, ekscentrični milijarder, navijao za desničare iz AfD-a. AfD, stranka s mirisom prošlosti, rasla je poput korova na njemačkom tlu, privlačna onima umornima od promjena, od migranata, od budućnosti koja im je izgledala neizvjesna. Njemačka je, u svom Mercedesu, krenula desno, prema poznatom, prema sigurnom, ili se barem nadala da je sigurno.

Dok su se Europa i Amerika borile sa svojim demonima, s istoka je dolazio tihi, ali sve jači šum. Kina, tihi div, probudila se i zaurjala. Senzacija s burzi, kineska tvrtka DeepSeek, preko noći je zatresla temelje tehnološke dominacije Zapada. DeepSeek, algoritam generativne umjetne inteligencije, bolji, brži, jeftiniji od svega što je dolazilo iz Silicijske doline. Kinezi su, s DeepSeekom u rukama, gazili naprijed, neopterećeni prošlošću, gladni budućnosti. Njihov put bio je digitalni, brz, nevidljiv, ali moćan poput bujice.

I onda, Grenland. Zemlja leda i tišine, daleko od buke burzi i političkih previranja. Tamo, na kraju svijeta, život je tekao svojim ritmom, ritmom psećih zaprega. Grenland, zaleđen u vremenu, kao da je promatrao ludilo svijeta s mirne distance. Njihov put bio je drevni, povezan s prirodom, s vjetrom i snijegom, s instinktom i preživljavanjem. Pseće zaprege, simbol otpora promjenama, podsjetnik na jednostavnost i esencijalno.

Svijet se razdvajao, svatko na svoju stranu. Srbi su hodali pješice, boreći se za dostojanstvo. Nijemci su jurili Mercedesom, pokušavajući uhvatiti korak s vremenom, ali zapeli u vlastitim proturječjima. Kinezi su letjeli DeepSeekom, brzopletom stazom tehnološkog napretka. A Grenland? Grenland je klizio snijegom, vječan i nepromjenjiv, podsjećajući svijet da postoje i drugi putovi, sporiji, tiši, ali možda, na kraju, i mudriji.

Proljeće se pretvaralo u ljeto, a putovi su se sve više udaljavali. Hoće li se ikad više sastati? Ili je svijet, poput razbijenog zrcala, postao zauvijek fragmentiran, svaki komadić odražavajući drugačiju stvarnost? Pitanje je visjelo u zraku, gusto i neizvjesno, kao dim nakon avionske nesreće, kao pješčana oluja na maršu pješaka, kao algoritam koji prebrzo uči, kao lavež pasa u ledenoj pustinji. Svijet je krenuo na svoju stranu, i samo je vrijeme znalo kamo će to odvesti.

Liang Wenfeng nije bio čovjek koji bi privlačio pažnju, barem ne na prvi pogled. Njegova čupava kosa – koja kao da je prkosila gravitaciji i zdravom razumu – djelovala je kao da je krojena u nekom podrumu bez ogledala. Nosio je džempere koje bi čak i njegovi vršnjaci na mitinzima izbjegavali, i upotrebljavao tehnički žargon koji bi samo računalni stručnjaci shvatili. Ali kad je Liang kročio u svijet umjetne inteligencije, njegova misija bila je jasna: “ugristi” gigantske američke tehnološke korporacije tamo gdje ih najviše boli.

DeepSeek, aplikacija koju su nazivali “čudom modernog inženjeringa za tri puta manju cijenu”, tresla je temelje Silicijske doline. Za razliku od američkih deep learning modela, koji su gutali milijarde dolara u obuci i infrastrukturi, Liangov model bio je briljantno minimalistički. Njegov algoritam radio je s takvom preciznošću i brzinom da je izazvao paniku u široj tehnološkoj zajednici.

Bilo je to 20. siječnja 2025. godine, dan inauguracije Donalda Trumpa. Dok su svjetla reflektora bila usmjerena prema Washingtonu, DeepSeek je nenametljivo osvanuo na tržištu. Onaj tko je otvorio aplikaciju nije znao da ispod jednostavnog sučelja leži softver sposoban analizirati masovne količine podataka, prepoznavati obrasce i donositi odluke koje ne bi sugerirao čak ni najiskusniji ekonomist.

“Plod kineskog štrebera”, nazivali su je američki mediji s dozom podsmijeha. No ubrzo su se podsmjehivanja pretvorila u šutnju. Liang je postao ime koje su šapatom izgovarali čak i veterani poput Sama Altmana iz OpenAI-a.

Prvi tragovi vizije

Pet godina ranije, Liang je sjedio u svojem skromnom stanu u Shenzhenu s računalom starijim od njega samog. Njegova ideja o klasteru od deset tisuća čipova činila se utopijskom. Nitko nije razumio što pokušava postići. Liangova društvena neprilagođenost nije mu pomagala da “proda” svoju viziju investitorima.

Jedan od tih skeptika bio je Chen, mladi poduzetnik koji je nekoć radio u američkom Googleu prije nego što se vratio u Kinu. “Prvi put kada smo se sreli,” prisjećao se Chen u jednom intervjuu, “pomislio sam, ovaj čovjek je lud. Izgledao je kao da nije spavao tri dana i mlatio je o umjetnoj inteligenciji kao spasitelju čovječanstva. Ali, nešto u njegovim očima – ta opsesivna želja – ipak me nagovorilo da poslušam.”

Chen nije bio jedini. Kineska vlada, koja je u umjetnoj inteligenciji vidjela oružje budućnosti, odlučila je financirati Liangovo malo čudo. Za samo šest milijuna dolara, DeepSeek je postao stvarnost.

Panika u Americi

Kad je DeepSeek prodrmao financijska tržišta, Amerikanci su se našli na rubu kaosa. Investitori su brzo povukli sredstva iz tradicionalnih AI-a usmjerenih na potencijal, poput ChatGPT-a, i preusmjerili ih prema YuanTechu, kineskoj banci koja je bila jedan od prvih ulagača u DeepSeek. Jasno je bilo jedno: umjetna inteligencija više nije bila američka igračka.

No uz pohvale dolazila su i pitanja. Je li DeepSeek sigurnosna prijetnja? Može li kineska vlada iskoristiti toliko moćnu aplikaciju za prikupljanje osjetljivih podataka? Mornarica Sjedinjenih Država nije gubila vrijeme – odmah je zabranila svojim kadetima korištenje DeepSeeka. Senatori su održali hitne sastanke, a Trump je situaciju nazvao “najšokantnijim aktom infiltracije otkad je Sovjetski savez lansirao Sputnik.” Sve to, naravno, začinjeno njegovom običnom bombastičnošću na Twitteru.

Ali Liang nije odgovarao na optužbe. U intervjuu za kineski dnevni list South China Morning Post samo je izjavio: “AI treba služiti čovječanstvu, ne vladi.”

Globalni odraz

Česi su, kao i uvijek, s neurotičnom preciznošću pratili događaje. Guverner Češke narodne banke Aleš Michl zaključio je da je DeepSeek savršena priča o inovaciji koja ruši stereotipe. “Ako Liang Wenfeng može za šest milijuna dolara izgraditi AI koji uništava monopol Amerike, zašto ne bismo i mi diverzificirali naše rezerve ulaganjima u blockchain i kripotovalute?” izjavio je u intervjuu.

Češka je odlučila staviti pet posto svojih rezervi u bitcoin – radikalna ideja koja je zaprepastila establišment centralnog bankarstva. I dok je američki Jerome Powell ismijavao bitcoin, Michl je parirao: “Svi su ismijavali Liangovu frizuru, a sada je jedini koji diktira smjer umjetne inteligencije.”

U međuvremenu, napuljski poduzetnici, čije je jedino dodirno područje s umjetnom inteligencijom možda bilo korištenje ChatGPT-a za smišljanje slogana za prodaju pizze, nisu mogli propustiti sav kaos u svijetu financija i tehnologije. U trenutnom kaosu na tržištima, njihovi autobusi putovali su u Roccaraso, vozeći ljude koji nisu imali ni najmanje pojma što je DeepSeek.

Liangova tihan osveta

U svojoj suštini, DeepSeek nije bio samo aplikacija – bio je simbol globalne borbe za dominaciju u tehnologiji. Svaki napredak koji su Amerikanci desetljećima uzimali zdravo za gotovo sada je bio suočen s izazovom iz Kine. Liang Wenfeng, štreber s apsurdnom frizurom i navikom da nosi džempere na važnim sastancima, postao je heroj i u Kini i u očima skeptičnih vizionara diljem svijeta.

Kad su ga pitali što je sljedeće, samo se nasmiješio (iako mu osmijeh nije baš popravio frizuru): “Naš sljedeći cilj? Napraviti nešto što neće samo izazvati Silicijsku dolinu, već redefinirati koncept umjetne inteligencije.”

INsajder ….