Da, opet je HDZ-ov kandidat za predsjednika Republike osvojio najviše glasova u BiH, no za njega je glasalo ‘samo’ oko 9100 birača. Zapravo je prošle nedjelje u BiH glasalo čak 35 posto manje ljudi nego prije pet godina.
I ne, Milanović ne bi pobijedio u prvom krugu da ‘dijaspora’ nije mogla glasati. A značajno je i to da je ‘crveni’ Milanović u BiH osvojio više nego dvostruko veći broj glasova nego 2019. Pada li interes Hrvata u BiH za izborima u Hrvatskoj ili je nešto drugo posrijedi i čime je Milanović tijekom svog mandata osvojio naklonost Hrvata u BiH?
Pravo na biranje predsjednika RH na nedjeljnim izborima imalo je 3,76 milijuna birača, od čega nešto manje od 250.000 njih bez prebivališta u Hrvatskoj. Među njima su i hrvatski državljani u Bosni i Hercegovini. Svoje ustavno i zakonsko pravo glasanja na ovim izborima iskoristilo je tek nešto više od 24.000 birača izvan Hrvatske, najviše njih, očekivano, u BiH.
Potpora Hrvatske, kao ključnog medijatora između BiH i međunarodne zajednice, za njih je od posebne važnosti u kontekstu majorizacije Hrvata u BiH, u sustavu koji omogućuje da ih u vlasti predstavljaju osobe koje nemaju potporu hrvatskog biračkog tijela u BiH, čime ih se stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na druga dva konstitutivna naroda.
Milanović dobio dvostruko veću podršku nego 2019.
U hrvatskoj javnosti se, od nastanka moderne hrvatske države, nerijetko moglo čuti da su Hrvati u BiH, kao standardnoj ‘HDZ-ovoj utvrdi’, odlučujući čimbenik na izborima u Hrvatskoj te se u medijima znala stvarati slika da mahom hrle na birališta samo da bi dali svoj glas HDZ-ovu kandidatu.
Ruku na srce, HDZ-ovi kandidati tradicionalno dobivaju najveću podršku u BiH te je i Dragan Primorac, kao HDZ-ov kandidat na ovim izborima, osvojio najviše glasova u toj državi. No i dalje govorimo o samo 9160 glasova, dok je Kolinda Grabar Kitarović u neuspjelom pokušaju osvajanja drugog mandata 2019. u prvom krugu u BiH dobila 16.417 glasova.
Unatoč tome što je HDZ-ov kandidat na ovim izborima doživio ‘debakl’, na društvenim mrežama opet je bilo komentara da su ‘i ovaj put presudili Hrvati u BiH odlučivši da idemo u drugi krug i tako dodatno opteretili naš državni proračun u zamjenu za novčanu naknadu od HDZ-a’.
Ni to nije istina. Izuzmemo li iz ukupnog broja glasova na ovim izborima one iz inozemstva, njih 24.252, i umanjimo li broj Milanovićevih glasova za 4137, koliko je dobio u inozemstvu, on bi i dalje imao manje od 50 posto glasova (49,57 posto) te bismo tako i bez glasova izvan Hrvatske morali ići na pripetavanje u drugom krugu.
Ali ono što posebice iskače u rezultatima nedjeljnih izbora je podrška Zoranu Milanoviću u BiH.
Milanović je u prvom krugu predsjedničkih izbora, naime, s 2503 glasa dobio više nego dvostruko veću podršku Hrvata u BiH nego 2019., kad je za njega u prvom krugu glasao 1131 Hrvat u BiH.
Od big shit BiH do Komšića lažnjaka
Dok je 2019. u BiH još vladala percepcija da je Milanović ‘neprijateljski kandidat’ za Hrvate u BiH, u pet godina svog mandata on se očigledno uspio prometnuti u više prijateljsku opciju.
Milanović, koji je svojevremeno rekao za BiH da je big shit i ranije je tijekom svoje političke karijere podržavao Željka Komšića – trenutnog člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, a koji je tu ulogu već obnašao u dva mandata, od 2006. do 2014., te koji je, kako vjerojatno smatra većina Hrvata u BiH, njihov nelegitimni predstavnik jer su ga zbog brojčane nadmoći odabrali pripadnici drugog konstitutivnog naroda, Bošnjaka – u potpunosti je promijenio narativ, nazvavši Komšića ‘lažnjakom’ te je u svojim javnim istupima počeo isticati problem preglasavanja Hrvata u BiH.
Da Milanović u pet godina svog mandata nije dobio veću naklonost Hrvata u BiH samo na osnovi dojma, već i sadržaja, potvrdio je za tportal politolog Ivan Kraljević, viši asistent na studiju politologije Filozofskog fakulteta u Mostaru.
‘Manja izlaznost prešutno zeleno svjetlo za nastavak Milanovićeve politike’
Pored činjenice da se u BiH može glasati u samo sedam diplomatsko-konzularnih predstavništva te vremenskih neprilika, koje su veći dio te države u ovo doba godine izolirale i izbacile iz svakodnevne rutine, Kraljević ističe da je glavni razlog male izlaznosti na ovim izborima taj da Hrvati u BiH na njima nisu imali ‘stvarnog konkurenta’.
‘Kompatibilnost stavova koje su predsjednički kandidati, izuzev Ivane Kekin, prezentirali u kampanji po pitanju Hrvata u BiH nisu ostavili puno manevarskog prostora’, kazao je Kraljević za tportal.
A Milanović je, dodaje on, zbog politike tijekom svog predsjedničkog mandata i jasno artikuliranih stavova po pitanju prava Hrvata u BiH sada među biračima ocijenjen kao ‘naš’.
‘Koliko god ovakva ocjena spadala u domenu paušalnog sagledavanja situacije, hrvatski državljani u BiH manjom izlaznošću prešutno su mu dali zeleno svjetlo za nastavak politike koju provodi’, kaže Kraljević.
‘Korektiv briselske samodopadnosti’ zagazio na HDZ-ov teren
Kraljević smatra da je Milanović za vrijeme svoga predsjedničkog mandata imao vrlo korektan odnos prema najvažnijem susjedu te je u svojim nastupima često senzibilizirao javnost za probleme Hrvata u BiH, pa bi se moglo reći da je popunio prazninu koju su iza sebe ostavili njegovi prethodnici.
‘U više je navrata jasno dao do znanja da su odnosi s BiH i položaj Hrvata u BiH pitanje nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske’, kaže on, dodavši kako je zagazio vrlo široko te je, unatoč tome što je ideološki ostao vjeran svom stranačkom jatu, istovremeno provodio neku vrstu ‘ideološkog moratorija’ o kojem su se u Hrvatskoj dugo vodile oštre polemike.
‘Narodski rečeno, pokazao je da je stari lisac. Vrlo je dobro znao kada i kako treba reagirati, a premda je svjestan toga da BiH nije njegova baza, čvrsto je stao na stranu Hrvata u BiH’, dodaje on.
Kao njegove nedostatke Kraljević ističe izrazitu impulzivnost, jer često kaže i više nego što je potrebno, te to da mu nije strano koketiranje s populizmom.
Usto je, dodaje, svoje zauzimanje za probleme Hrvata u BiH često artikulirao verbalnim izričajem koji ne dolikuje predsjedniku države.
‘Mora više poraditi na tome segmentu jer jezikom kojim se služi u komunikaciji često degradira časnu dužnost koju obavlja. Više diplomatskim ophođenjem u međunarodnim odnosima znatno bi više učinio i samim time više pridonio širenju diplomatske mreže koja bi se više zauzela za zaštitu prava Hrvata u BiH’, smatra Kraljević.
‘Milanović uživa u postojećoj situaciji, zakoračio je na HDZ-ov teren, tako da često likuje, osobito u repliciranju sa svojim vječnim oponentom Andrejem Plenkovićem. Međutim, unatoč navedenim nedostacima, on se u javnosti percipira kao korektiv briselske samodopadnosti i samovolje međunarodne zajednice u BiH’, dodaje.
Kako Hrvati u BiH gledaju na tandem Milanović – Dodik?
Upitali smo Kraljevića i kako Hrvati u BiH gledaju na Milanovićevo ‘prijateljevanje’ sa srpskim čelnikom u BiH Miloradom Dodikom, što mu se u hrvatskoj javnosti često spočitava.
‘Ne radi se tu ni o kakvom prijateljevanju s Miloradom Dodikom, Srbima ili Rusima, kako mu se često imputira. Unitarna politika većeg dijela bošnjačkih političara, često blagoslivljana činovnicima međunarodne zajednice, gurnula je Hrvate u BiH u neku vrstu suradničkog odnosa u BiH jer samo na taj način mogu imati bilo kakav brojčani, institucionalni balans u odnosu na Bošnjake’, ističe Kraljević.
No pitanje je samo dokad će tako biti i hoće li Hrvati u BiH u tom ‘tandemu’ postati moneta za potkusurivanje. Stoga je, kaže Kraljević, važno da Republika Hrvatska iskoristi postojeći potencijal u međunarodnim odnosima, osobito u europskim krugovima, i alarmira na važnost zaštite konstitutivnosti Hrvata u BiH te bi provođenje takve politike bio i državnički i strateški potez Hrvatske.
Hrvati iz BiH kao ‘zlikovci’ koji presuđuju na izborima
Velike simpatije Hrvata u BiH Milanović je osvojio, kaže Kraljević, i odlikovanjem postrojbi Hrvatskog vijeća obrane (HVO) te davanjem nedvosmislene potvrde njihova značenja u obrani i stvaranju Republike Hrvatske.
‘Hrvati iz BiH krvarili su za neovisnost i državnost Republike Hrvatske. Nažalost, iz dijela domovine koju nose u srcu na Hrvate u BiH gleda se kao na topovsko meso. Milanović je ovim simboličnim činom djelomično ispravio nepravdu’, ističe Kraljević.
No kaže i da je tu nepravdu teško potpuno iskorijeniti jer je ‘utemeljena na mitovima i lažima’, poput onih da su Hrvati iz BiH ti koji ‘upravljaju’ Hrvatskom i ‘pravim’ Hrvatima uzimaju poslove ili da svojim glasovima presudno utječu na ishode predsjedničkih ili bilo kojih drugih izbora u Hrvatskoj.
Ta, kako je on naziva, mitomanija pustila je duboko korijenje u hrvatskom javnom prostoru te takva medijska plasiranja ocjenjuje kao šovinistička.
‘Hrvati u BiH teško mogu izabrati i svoje političke predstavnike u BiH, kamoli u Republici Hrvatskoj. Hrvati iz BiH nisu i nikada neće moći riješiti izbore u Republici Hrvatskoj. Pa makar svi izašli na birališta! Navedeni i slični mitovi samo dolijevaju ulje na vatru i provode politiku ostracizma prema Hrvatima u BiH. Iako je i sam u ranijim fazama svoga političkog djelovanja imao sličnih ‘istočnih grijeha’, posebice u vremenu ‘partijskog drugovanja’ sa Željkom Komšićem, Zoran Milanović je prozreo takvu politiku i dobio veću naklonost Hrvata u BiH’, kaže Kraljević.
U novom mandatu ne očekuju se epohalne promjene
S obzirom na to da je u prvom krugu predsjedničkih izbora Milanović osvojio iznenađujuće visokih 49,09 posto glasova, dok ga je drugoplasirani Dragan Primorac zatvorio sa samo 19,35 posto glasova birača, vrlo je izvjesno to da će Milanović dobiti drugi mandat. Kraljevića smo upitali što od njega očekuje u sljedećih pet godina po pitanju politike prema BiH.
‘U vrlo izvjesnom drugom mandatu na predsjedničkoj stolici neće se dogoditi ništa epohalno novo u odnosu prema BiH. Za Hrvate u BiH prioritetni je interes da Vlada Republike Hrvatske i predsjednik Republike ostanu usklađeni u politici prema službenom Sarajevu. Službena hrvatska vlast treba biti najveća podrška BiH na njezinom euroatlantskom putu, ali s jasnom i nedvosmislenom porukom da neće šutke gledati na pravno, političko, pa i medijsko nasilje nad Hrvatima u BiH. Samo tako Hrvati u BiH mogu preživjeti kao politički subjekt u BiH’, zaključuje Kraljević.