Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) poništila je odluku Ministarstva zdravstva o odabiru tvrtke za obavljanje usluga održavanja i nadogradnje Centralnog upravljačkog sustava, procijenjene nabavne vrijednosti 1,13 milijuna eura bez PDV-a. Detalji rješenja otkrivaju razmjere nereda u Ministarstvu i cijelom tom postupku
Riječ je o iznimno kompleksnom sustavu za upravljanje organizacijskom strukturom zdravstvenog sustava jer je u njega integrirano nekoliko podsustava. Na raspisanu nabavu u lipnju, dok je još Vili Beroš bio ministar zdravstva i dok nije isplivala afera s Pozderom i Petračem, stigle su ponude Cuspisa iz Zagreba i Cuspisa iz Brčkog (BiH) te tvrtke IN2.
Kupnja IT-jevaca za 500 eura
Napomenimo da je Cuspis u vlasništvu Vinka Kojundžića, IT-jevca za kojeg se u javnosti navodi da je blizak Berošu, što je on demantirao. Kojundžić se u fokusu medija posljednjih dana našao zbog dvije stvari. Ivana Kekin, predsjednička kandidatkinja Možemo, najavila je tužbu protiv njega zbog insinuacija da joj je Nikica Jelavić kupio stan, a drugo je bilo otkriće Telegrama, portala koji je pronašao oglas zaposlenika Cuspisa iz kojeg je razvidno da kupuju informatičke stručnjake za 500 eura da bi ih na natječaju prijavili kao izvođače radova za posao za koji se natječu, a daljnji dogovor oko posla slijedi ako prođu na tom natječaju.
No da se vratimo na DKOM-ovo rješenje. Na izbor Cuspisa DKOM-u je žalbu uložio IN2, ali zanimljivo je to da se žalio i Cuspis jer je osporavao valjanost ponude tvrtke IN2. Kako je DKOM dijelom usvojio žalbe obiju tvrtki, Ministarstvo zdravstva morat će im podmiriti troškove žalbenog postupka od ukupno 13.340 eura. Za Ministarstvo zdravstva to očito nije nikakav novac, a kad se pročita rješenje DKOM-a o poništenju, jedino što se može zaključiti to je da u tom ministarstvu vlada – nered.
Nejasni kriteriji bodovanja
DKOM je žalbu tvrtke IN2, po nekoliko osnova, usvojio u dijelu jer je utvrdio da Ministarstvo ‘nije ni u zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda, ni u odgovoru na žalbu navelo koje reference IT stručnjaka je bodovalo te kojim brojem mjeseci odnosno kojom metodologijom su došli do iznosa mjeseci koje su naveli u zapisniku’, što je bilo ključno za donošenje odluke o odabiru. Naime, osim što je valjalo navesti reference za specifične IT stručnjake, potrebno je bilo navesti broj mjeseci koje su proveli u radu na pojedinim projektima.
Cuspis je pak u svojoj žalbi smatrao da u ponudi tvrtke IN2 nije bila zadovoljena tehnička i stručna sposobnost u pogledu stručnjaka za upravljanje podacima i analitiku koji posjeduje certifikat ekspertnog znanja za upravljanje podacima u okruženju Microsofta. IN2 se na ovaj navod nije očitovao, a Ministarstvo je utvrdilo da je došlo do njihova propusta i da je ‘prema dokumentaciji tražen ekspertni stručnjak za upravljanje podacima i analitiku te da je dostavljenim certifikatom dokazano da je ponuđen samo suradnik, a ne i ekspert, i to samo za analizu podataka, ali ne i upravljanje podacima, kako je traženo’. Priznanje pogreške Ministarstva utvrdio je analizom i DKOM te je poništio odluku o odabiru, a kako su žalbe obiju strana bile osnovane, trošak postupka pao je na državu, odnosno porezne obveznike, te će Cuspisu platiti 7840 eura, a tvrtki IN2 5860 eura.
Na njihovo rješenje ne postoji mogućnost žalbe, ali se može pokrenuti upravni spor na Visokom upravnom sudu.