Kao jedna od mjera u okviru dugo najavljivane, a dosad neotkrivene stambene strategije, spominje se i program priuštivog najma. Prema ranijim najavama bi najmodavci potpisivanjem ugovora o najmu na pet ili deset godina dobili utvrđenu tržišnu cijenu svoje nekretnine. Podstanari bi plaćali priuštivu cijenu, a država bi najmodavcu isplaćivala razliku koja se, prema kuloarima, može popeti i do 30 posto ugovorenog iznosa.
S obzirom na nedostatak radne snage u sektoru graditeljstva, ali i još uvijek velikim angažmanom u obnovi nakon potresa te na infrastrukturnim projektima, gradnja novih stanova je dulja i skuplja. Kako se u Hrvatskoj godišnje sklopi četrdesetak tisuća ugovora o najmu nekretnina, a prema statistikama u podstanarstvu živi 4,4 posto populacije, odnosno 64.000 obitelji, moguće je da će ova mjera biti razjašnjena uskoro.
“Najavio sam predstavljanje na Vladi, a sama stambena strategija bit će donesena do kraja godine, ona mora proći javno savjetovanje. Mi ćemo složenim i sveobuhvatnim pristupom, u kojemu će biti više mjera, nastojati podignuti na tržište veliki broj stanova kako bi onda podizanjem njihovog broja došli do smanjenja cijene stana ili najamnina”, poručio je ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Branko Bačić u petak prilikom primopredaje četiriju stanova u državnom vlasništvu Gradu Dubrovniku s ciljem zbrinjavanja mladih obitelji.
Ilegalni najam
Podizanje na tržište velikog broja stanova odnosi se na aktivaciju između 400 i 600 tisuća stanova, koji su prema podacima Državnog zavoda za statistiku i Hrvatske elektroprivrede, prazni ili se ne koriste.
“Kakvi su uvjeti kreditiranja u odnosu prema primanjima, mladi neće moći kupiti stan veći od 55 četvornih metara. Plaće se kreću od 1000 do 1300 eura, a cijene dvosobnog stana od 110 do 120 tisuća eura. Mislim da nije loša ideja da država subvencionira i dio najma, jer bi time pomogli za početak mladim obiteljima i, naravno, studentima”, istaknuo je za Novi list Duško Grgur, predsjednik strukovne skupine pri HGK – Županijskoj komori Osijek.
Kao i mnogi, upozorava da će najmodavci sigurno htjeti iskoristiti subvencije kako bi još podigli cijene najma, što bi prouzročilo kontraefekt i cijelu mjeru zapravo učinilo besmislenom po pitanju jačanja priuštivosti najma. No, to bi, uz porez na nekretnine, moglo potaknuti iznajmljivače da legalno prijave najam svojih nekretnina.
“Veliki je broj stanova zaključan, ne troše se energenti, struja, plin i troškovi takvog stana su paušalni. Ovako će ih stimulirati da legalno rentaju stanove, da prijave Poreznoj upravi, i to je najčišći i najpošteniji način poslovanja”, smatra Grgur.
Bečki model
Ekonomski analitičar Damir Novotny smatra da takve intervencije države nisu dobre, iako priznaje da se dio stanova i kuća koristi u okvirima sive ekonomije. Upozorava na neravnotežu između ponude i potražnje stanova koja je najvidljivija u Zagrebu te na obali, dok s druge strane postoji višak nekretnina u središnjoj i istočnoj Hrvatskoj. Stoga navodi da bi porez na nekretnine morao utjecati na uspostavljanje ravnoteže, ali i punjenja prihoda jedinica lokalne samouprave.
Iako se slaže da bi stavljanje većeg broja stanova po nižim cijenama na tržište dovelo do lakšeg osiguravanja stambenog prostora mladima, ekonomist drži da bi bilo bolje da to rade gradovi i općine, a ne država. “Jedinice lokalne samouprave investiraju u gradnju komunalnih stanova koji bi imali subvencioniranu najamninu. To je uobičajeno u gradovima, ali gradovi su ti koji to trebaju napraviti, nikako država. Gradovi bi mogli napuniti svoje proračune upravo iz poreza na nekretnine jer je to lokalni porez. Oni koji imaju viškove nekretnina, a ne koriste ih, morali bi platiti porez iz kojega bi se mogla financirati izgradnja komunalnih stanova”, objašnjava Novotny, inače zagovornik “bečkog modela”
“Grad Beč desetljećima je investirao u gradske stanove i desetak tisuća ih je godišnje ‘izbacivao’ na tržište i u tim stanovima žive mladi ljudi koji imaju subvencionirane zakupnine do jedne trećine njihovih dohodaka odnosno primanja, ali plaćaju po ekonomskim cijenama režijske troškove. Gradovi imaju na raspolaganju zemljišta na kojima se to može graditi”,objašnjava Novotny.
Kontraproduktivne mjere
Ono o čemu se trenutno spekulira u javnosti, on smatra lošim, jer se u proteklih 20 godina svaka intervencija države pokazala kontraproduktivnom. Pogotovo se to odnosi na stanove koje je gradio Radimir Čačić, ali i na subvencionirane kredite putem APN-a, koji su samo podizali cijene stanova.
“Da ne govorimo o tome da su cijene stanova već kada iziđete iz Zagreba, 30 kilometara do Čazme ili Bjelovara, trećina cijena onih u Zagrebu, a troškovi gradnje su jednaki. Stvar je u tome da smo dopustili veliki priljev kapitala u izgradnju stanova jer se tu kapital osjećao sigurnim, što je logično, jer tržište radi svoje, a nema poreza. Izgradim stan, iznajmljujem. Dosta se toga iznajmljuje u sivoj zoni, tako da se ne prijavljuje i to su, na neki način, porezne oaze, što je izazvalo rast cijena stanova. To nije nikako dobro i zato treba primijeniti njemačko-austrijski model gdje bi lokalne zajednice gradile stanove koji bi bili priuštivo, održivo stanovanje”, zaključio je Novotny.
