Integracija ljudi iz trećih zemalja, posebno onih koji imaju pravo na azil, na tržište rada od ogromne je važnosti za austrijsko gospodarstvo, kao i za osnovni sustav skrbi. To se očituje i u mjerama savezne vlade, prema kojima su tražitelji azila prisiljeni raditi od srpnja kroz katalog dužnosti . Unatoč tome, Austrija svake godine izdvaja enormne iznose za dugotrajno nezaposlene osobe iz trećih zemalja .
Ukupan iznos sredstava za ljude iz trećih zemalja je ogroman i iznosi preko 128 milijuna eura i čini nešto više od polovice sredstava koja su bila potrebna samim Austrijancima (oko 253 milijuna eura). Od tih 128 milijuna eura više od 72 milijuna otišlo je onima koji imaju pravo na azil, a oko 8,5 milijuna onima koji imaju pravo na supsidijarnu zaštitu.
Građani Sirije dobili su najviše novca u kategoriji trećih zemalja s iznosom većim od 33 milijuna eura. Na drugom mjestu je Afganistan (preko 19 milijuna), a odmah iza njega je Turska s 15 milijuna eura sredstava. Rođaci iz Srbije i Rusije zauzimaju četvrto i peto mjesto i koštali su AMS 13 milijuna, odnosno gotovo 9 milijuna eura u 2023. godini.
Glasnogovornica FPÖ-a za društvene djelatnosti Dagmar Belakowitsch bila je šokirana nedavnom eskalacijom nasilja u Beču i sada objavljenim podacima: “33 milijuna eura Siriji, 1,9 milijuna eura Kosovu, 8,78 milijuna eura Ruskoj Federaciji – vjerojatno Čečenima i 19,4 milijuna eura u Afganistan – financiranje ratova bandi je osigurano!”
Osim troškova za rodbinu iz trećih zemalja, postoje i druga plaćanja. U 2023. AMS je potrošio gotovo 254 milijuna eura na dugotrajno nezaposlene Austrijance . Osim toga, 48 milijuna eura potrošeno je na ljude iz EU. Heute.at
U konačnici, uz skupinu državljana trećih zemalja, u koju spadaju i oni s pravom na azil i oni s pravom na supsidijarnu zaštitu, tu je i kategorija EGP bez EU, ali uključuje Švicarsku. Za to je potrebno daleko najmanje sredstava – gotovo 300.000 eura.
Integracija osoba iz trećih zemalja, uključujući one s pravom na azil, u tržište rada predstavlja ključan element za održivost austrijskog gospodarstva i socijalnog sustava. Ova praksa ne samo da potiče ekonomski razvoj, već i promiče socijalnu koheziju kroz inkluziju i pružanje prilika za one koji traže zaštitu. Međutim, financijski teret koji Austrija nosi u pogledu dugotrajno nezaposlenih osoba iz trećih zemalja je značajan. S obzirom na to da je više od polovice sredstava namijenjenih austrijskim građanima usmjereno prema osobama iz trećih zemalja, postavlja se pitanje održivosti takvog modela financiranja.
Sredstva dodijeljena osobama s pravom na azil i onima s pravom na supsidijarnu zaštitu čine velik dio ovih izdataka, s posebnim naglaskom na značajne iznose dodijeljene građanima Sirije, Afganistana i Turske. Ovi podaci ukazuju na potrebu za detaljnom analizom i potencijalnom reevaluacijom sustava raspodjele sredstava kako bi se osigurala pravednija distribucija i učinkovitije korištenje resursa.
Izjave poput onih Dagmar Belakowitsch iz FPÖ-a, koje impliciraju da se sredstva koriste za financiranje “ratova bandi”, mogu biti kontroverzne i zahtijevaju pažljivo razmatranje konteksta i namjene dodijeljenih sredstava. Jasno je da postoji složenost u upravljanju financijskim potporama, što zahtijeva transparentnost i odgovornost kako bi se osiguralo da sredstva doprinose stvarnom poboljšanju života onih kojima je pomoć najpotrebnija.
Uzimajući u obzir troškove za dugotrajno nezaposlene Austrijance i osobe iz EU, važno je razmotriti kako se sredstva mogu bolje usmjeriti kako bi se potaknula integracija i zapošljavanje, umjesto da se stvaraju dugotrajne ovisnosti o socijalnoj pomoći. Kategorija EGP bez EU, koja uključuje Švicarsku, primjer je minimalnih izdataka koji mogu ukazivati na potencijal za efikasnije korištenje sredstava u drugim segmentima. U konačnici, ravnoteža između pružanja podrške i poticanja samostalnosti ključna je za održivu integraciju i ekonomsku stabilnost.
Zoran / TV Wien
