Proteklog je vikenda održan mirovni summit o Ukrajini na kojem se 92 države i osam međunarodnih organizacija, bez prisutnosti Rusije, generalno složilo oko uvjeta daljnje pomoći Ukrajini i plana za okončanje rata koji traje već više od dvije godine, iako nisu svi potpisali završnu deklaraciju.
No, sastanak u švicarskom ljetovalištu Bürgenstock mogao bi ostati u sjeni otkrića novinara New York Timesa, koji su došli do niza dokumenata i svjedoka pregovora između Rusije i Ukrajine koji su se dogodili u prvim danima sukoba. Kako pišu, održana su tri sastanka na kojima se pregovaralo o uvjetima mira. Sastanci su održani u Bjelorusiji, Istanbulu te putem videoveze.
Dokumenti pokazuju da su se dvije strane sukobile oko stvari koje ruski predsjednik Vladimir Putin često ističe u svojim istupima i odgovorima na pitanja o mirnom rješenju sukoba. Sporna je bila razina ukrajinskog naoružanja, potencijalno članstvo Ukrajine u Europskoj uniji te zakon o ukrajinskom jeziku i kulturi.
Veliki ustupci
Ukrajinski pregovarači su bili spremni odustati od članstva u NATO-u, pa čak i prihvatiti rusku okupaciju dijela njihova teritorija, ali bez priznanja ruskog suvereniteta nad njima. Rusi su se činili spremni na dogovor, ali su odustali od aranžmana koji obvezuje druge zemlje da stanu u obranu Ukrajine, ako ona ikad bude ponovno napadnuta.
Nacrti ugovora od 17. i 29. ožujka te 15. travnja 2022. godine pokazuju da je Ukrajina bila spremna postati “trajno neutralna država”, što bi otklonilo Putinove kritike da Zapad koristi Ukrajinu kao sredstvo za uništenje Rusije.
Na prvom sastanku, 17. ožujka pretprošle godine, Ukrajina je od Rusije zatražila da pristane na međunarodna sigurnosna jamstva po kojima bi druge zemlje stale u njenu obranu ako bude ponovno napadnuta, Takav sporazum se trebao primjenjivati na međunarodno priznate granice Ukrajine. Rusi su, pak, htjeli da Ukrajina i sve druge potencijalne zemlje potpisnice sporazuma da ukinu sankcije uvedene 2014. godine i da pozovu druge zemlje članice da to učine.
Prema nacrtu tog ugovora, Ukrajina je trebala prepustiti cijeli istočni Donbas te priznati Krim kao ruski teritorij. Na ugovoru se nalazilo sedam točaka, koje su, osim već navedenog, obuhvaćao zatiranje ukrajinskog nacionalnog identiteta, ali i ograničavanje njihovih oružanih snaga u smislu broja tenkova, topničkih baterija, brodova i zrakoplova.
Ukrajina nema apsolutnu podršku svijeta: Put k mirovnim pregovorima s Rusijom mogao bi biti otežan
Jednostrano razoružanje
Bivši visoki američki dužnosnik potvrdio je da je Putin bio itekako zainteresiran za ovakav dogovor, jer mu nije odgovarao ukrajinski otpor. No, američki dužnosnici su bili uznemireni uvjetima te su upozorili Ukrajince: “Tiho smo rekli: ‘Razumijete da je ovo jednostrano razoružanje, zar ne?‘”, potvrdio je dužnosnik.
Poljaci, kao čvrsti saveznici Ukrajine, uplašili su se da bi Njemačka i Francuska mogli nagnati Ukrajince da prihvate te uvjete i htjeli su ih spriječiti u tome. Stoga je poljski predsjednik Andrzej Duda na sastanku s čelnicima NATO-a podignuo nacrt ugovora i pitao tko bi ga potpisao. Nije dobio odgovor.
Nekoliko dana kasnije, ruski i ukrajinski pregovarači su se sastali u Istanbulu, što su neki protumačili kao očajnički potez Rusa zbog neuspjeha na bojišnici. Nakon sastanka, glavni ruski pregovarač Medinski poručio je da je Ukrajina “spremna ispuniti glavne zahtjeve na kojima je Rusija inzistirala svih proteklih godina”.
‘Zbrčkano primirje’
U “Istanbulskim komunikama”, dokumentu od dvije stranice koji nikad nije objavljen, Ukrajina je sažela sve svoje zahtjeve i predložila da se status Krima riješi u sljedećih 10-15 godina mirnim putem. O količini teritorija pod ruskom okupacijom i konačnom mirovnom ugovoru trebali su osobno odlučiti Putin i Volodimir Zelenski. No, s različitih strana se pojavilo kolebanje oko potpisivanja, pa su se u travnju, nakon pokolja u Buči, sastali još jednom putem videoveze, a razmjenjivali su i poruke na Whatsappu.
“Nismo znali misli li Putin ozbiljno. Nismo mogli zaključiti jesu li ljudi koji su razgovarali bili ovlašteni za to”, rekao je novinarima bivši visoki američki dužnosnik. Dio ukrajinskih pregovarača smatrao je da Putin blefira, no ostali su shvatili pregovore vrlo ozbiljno. Ruski biznismen Roman Abramovič pokušao je dogovoriti sastanak ukrajinskih pregovarača s Putinom. Njegovi su mu pregovarači, pak, dali prijedlog na 17 stranica u kojem su se složili da Ukrajina postaje trajno neutralna, iako će joj biti dozvoljeno članstvo u EU. Velik dio sporazuma nije se trebao primjenjivati na Krim i neodređeni dio ukrajinskog teritorija, što je praktički priznanje ruske okupacije, ali ne i suvereniteta.
No, prijepor je nastao oko jačine ukrajinske vojske. Rusi su htjeli ograničiti domet ukrajinskih projektila na 40 kilometara, dok su Ukrajinci tražili domet od 280 kilometara, što im je dovoljno da gađaju mete na Krimu. No, najveći je problem članka pet, po kojem bi u slučaju ponovnog napada na Ukrajinu potpisnice sporazuma, Velika Britanija, Kina, Rusija, Sjedinjene Države i Francuska, stale u obranu Ukrajine.
Naime, Rusi su ubacili klauzulu da oni moraju odobriti vojni odgovor drugih zemalja ako napadnu Ukrajinu. To je praktički značilo da mogu neometano napasti Ukrajinu i pritom spriječiti bilo kakvu međunarodnu intervenciju. Kijev je to odbio. “Nakon toga nismo imali interesa nastaviti razgovore”, rekao je jedan član pregovaračkog tima. To je zapravo bio i kraj pregovora koji se sad čine neizglednima, s obzirom na to da Ukrajinci žele svim silama u NATO. Stručnjaci za međunarodnu sigurnost tvrde da bi se rat u Ukrajini mogao okončati “zbrčkanim primirjem” te da će “željezna zavjesa pasti na crtu okupacije kojom upravljaju Rusi diljem Ukrajine”.
