Opća skupština UN-a ovoga je mjeseca u New Yorku sa 84 glasa za prihvatila rezoluciju kojom se traži proglašenje 11. srpnja Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Srbija je već ranije pokrenula veliku diplomatsku ofenzivu protiv rezolucije kojoj se oštro protivila (jasno je i zašto), međutim protiv je glasovalo 19 država članica, dok je suzdržanih bilo 68.
I dok je za većinu Bošnjaka usvajanje Rezolucije kojom se 11. srpnja proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici civilizacijski čin, pobjeda istine i pravde te prilika za katarzu i pomirenje u regiji, beogradskim ulicama, u znak prosvjeda nakon usvajanja Rezolucije, defilirali su deseci automobila sa istaknutim srpskim zastavama.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je da više od dvije trećine stanovništva u svijetu nije glasalo za rezoluciju koja će, kako je naveo – na kraju otvoriti Pandorinu kutiju: “Ovdje se ne radi o pomirenju i sjećanjima, već o otvaranju starih rana i stvaranju potpunog političkog kaosa. Mnogi su htjeli staviti žig na naše čelo i nisu uspjeli. Ponosan sam što sam imao priliku braniti pravo male zemlje da javno i glasno govori protiv onih veoma moćnih, ne vrijeđajući nikoga, poklonivši se žrtvama, priznajući sve naše greške, sve zločine koje su neki od naših sunarodnjaka učinili, stojeći ovdje pred vama ponosno i kao ponosan i dostojanstven Srbin koji to zna.”
Suptilna prijetnja prikrivena patetikom
Iako je Vučić u svojoj izjavi bio standardno patetičan kako bi po Zapadu širio lažnu sliku miroljublja, njegov komentar otkriva da je Rezolucija nešto sa čime se neće samo tako pomiriti – a otkriva nam i da, spominjući politički kaos i Pandorinu kutiju, ovu bitku ne želi izgubiti bez “ispaljenog metka”.
Predsjednica Skupštine Ana Brnabić najavila je da “ovo glasanje nije kraj, već početak novog svjetskog poretka i da će se nastaviti borba”, te je iz ove izravne ljage koja je pala na Srbiju pokušala izvojevati pobjedu naglašavajući da “dvije trećine svijeta nisu glasale za rezoluciju”, kao i da je “čitav svijet vidio bahatost i arogantnost velikih sila.”
Ni Milorad Dodik nije ništa bolje reagirao, no obzirom da lider Republike Srpske nikada nije priznao zločine u Srebrenici, to ni nije osobito čudno. Teško je sada znati kako se srbijanski politički vrh planira obračunati sa zapadnim zemljama koje su donijele odluku o Rezoluciji, no nije nemoguće da to planiraju učiniti traženjem Rezolucije o Jasenovcu. Konkrtetnije, Crna Gora ovu je Rezoluciju zatražila još u ožujku ove godine, no smatra se kako je taj zahtjev zapravo potekao iz produžene ruke Srbije koja je mogla pretpostaviti da će se izglasati Međunarodni dan sjećanja na Srebrenicu.
Što ako se izglasa Rezolucija o Jasenovcu?
Na najavu usvajanja rezolucije o Jasenovcu Hrvatska je Crnoj Gori uputila prosvjednu notu u kojoj je točno ocijenjeno da namjera usvajanja rezolucije o Jasenovcu ima veze sa rezolucijom o Srebrenici. Pritom je niti malo suptilno napomenuto i kako će Crnoj Gori, nastavi li inzistirati na ovoj Rezoluciji – put u EU biti otežan. Brojni su analitičari zaključili kako je Hrvatska reakcija pretjerana jer je sama Rezolucija o najstrašnijem ustaškom logoru u kojem su ubijani deseci tisuća Roma, Srba, Židova i Crnogoraca – napisana netočno, aljkavo i površno. Hrvatska se, kaže, nije na taj način trebala uvući u politikanciju Srbije i Crne Gore, jer upravo tako dolazi do kaosa koji je spomenuo Aleksandar Vučić.
Dođe li ipak do izglasavanja takve Rezolucije, Hrvatskoj ne preostaje ništa osim priznati grijehe svojih djedova i odati počast žrtvama zloglasnog logora, onako kako je to činila i do sada. Nikako i nipošto se ne bi smjela dovesti u situaciju u kojoj bi, poput srpskih političara i velikog dijela naroda, negirala događaj i na taj način podcijenila žrtve i njihove obitelji. Samo priznanje, pijetet i obećanje da se tako nešto više nikada neće dogoditi, jedini su način da se ne otvori Pandorina kutija kojom prijeti Aleksandar Vučić.
Foto : UN
