Hrvatski menadžer brutalno likvidiran u sačekuši: Dobio upozorenje, a nije htio policijsku zaštitu

Rad u hrvatskom nogometu, nažalost, nije nimalo bezopasan. Teško je reći istinu, ali od nje ne treba bježati. Može biti i po život opasan. Kako drugačije shvatiti ispucanih sedam metaka u automobil sportskog direktora Osijeka, Josea Bota? U mafijaškom, kriminalnom miljeu to je uobičajen način upozorenja, poput poruke: gledaj što te čeka ako neće biti kako hoćemo da bude.

 

Ne mislimo nagađati tko stoji iza ovoga gnjusnog, čak i terorističkog čina, o je posao policije i istražnih organa. Tek je bjelodano jasno, Portugalac zaposlen u Osijeku nekome smeta na način da ga je sposoban i fizički neutralizirati. Sve skupa izgleda jezivo.

Jose Boto prije dolaska u Osijek je bio sportski direktor u grčkom PAOK-u. U kojeg je došao s preporukom iz portugalske Benfice u kojoj je 11 godina bio šef skautske službe. No, sjajne rezultate je radio i u ukrajinskom Šahtaru od 2018. do 2021. godine.

Pokrovac brutalno likvidiran

Tako su kroz njegove ruke prošli igrači poput Angela Di Marije, Jana Oblaka, Talisce, Raula Jimeneza, Luke Jovića i Victora Lindelofa. Osijek je s njegovim angažmanom želio pokazati ozbiljnost. Očito je bio preozbiljan. Jednostavno je, čovjek je valjda navikao raditi u ozbiljnim sredinama, bez prijetnji i napada.

Nemojmo se zavaravati, ovo nije usamljen primjer terora u hrvatskom nogometu. Dok je bio menedžer Nike Kranjčara koji je senzacionalno prešao iz Dinama u Hajduk, menedžer Josip Pokrovac brutalno je likvidiran u svom ulazu.

Podsjećamo, u klasičnoj sačekuši 11. lipnja 2005. u zagrebačkom naselju Trnje, između 2.30 i 3.20 ujutro, s tri je hitca, dva u prsa i jednim u glavu, ubijen tadašnji nogometni menadžer Nike Kranjčara, 43-godišnji Dino Pokrovac. Godinu i pol dana prije no što je ustrijeljen, u haustoru svoje zgrade u Korčulanskoj ulici 3a, Pokrovcu je ispred ulaza u zgradu bio zapaljen skupocjeni Mercedes, vrijedan 80 tisuća njemačkih maraka.

Užasne poruke

Vještačenjem je utvrđeno da je ipak bila riječ o podmetnutoj paklenoj napravi koja je eksplodirala nakon što je Pokrovac izašao iz Mercedesa te ušao u svoj stan. Pokrovac je tada odbio policijsku zaštitu. “Smrt Dine Pokrovca doživio sam kao veliki šok. Ne mogu vjerovati da je netko mogao ubiti čovjeka koji je cijelog života pomagao ljudima, a osobito nogometašima”, govorio je tad Miroslav Ćiro Blažević, tadašnji trener Hajduka.

 

“To je strašno. Nemam riječi”, pričao je Zdravko Mamić. Do danas počinitelj nije pronađen. Znamo kako je svojevremeno prošao tada trener Hajduka Luka Bonačić. Njega je skupina od nekoliko ljudi brutalno pretukla bejzbolskim palicama, napad se dogodio ispred njegovog stana. Iako su mnogi bili pod sumnjom napadači nikad nisu pronađeni.

Luka Bonačić oduvijek je slovio kao čovjek koji ne trpi nikakve pritiske. U svom radu, poštenom pristupu, često je imao sukobe, mahom verbalne naravi. No, doslovce pokušaj ubojstva kojeg je Bonačić preživio nesumnjivo je i oslikao stanje u našem nogometu. Zapravo, cijeli slučaj je pokazao da se u prijeporima neće prezati ni od najgoreg kriminalnog čina.

Pucalo se na Mamića

Baš kao i u slučaju Portugalca Jose Botoa u Osijeku. Ne smije se opravdati, ni u kojem slučaju ni pucnjava prema Zdravka Mamiću dok je bio u posjeti svojoj obitelji u Bosni i Hercegovini. I to je djelo atentatorsko. Ni tada počinitelj nije pronađen. Spretni su ti nogometni kriminalci.

Od napada nisu bili pošteđeni ni novinari. Koji su bili napadani zbog njihovog djelovanja u nogometu. I ti činovi nisu daleko od terora i slobodno ih također možemo zvati atentatima. Novinar Sportskih novosti Branko Stipković premlaćen je slično kao i Luka Bonačić ispred zgrade u kojoj živi.

Stradao je od teških batina nedaleko stadiona i novinar Jutarnjeg lista Dražen Krušelj. Zanimljivo, nikad, baš nikad vinovnici tih napada nisu pronađeni i sudski procesuirani. Dakle, da je dobro – nije. Hrvatski nogomet boluje od teškog sigurnosnog problema.

Dnevno.hr

By Zoran

Leave a Reply

Related Posts

This website uses cookies. By continuing to use this site, you accept our use of cookies.