Živimo li danas bolje ili lošije nego prije pet godina, pitanje je na koje ćete dobiti različit odgovor ovisno o tome koga pitate. Pitate li političara, a pogotovo Andreja Plenkovića, živimo bolje i plaće nikad nisu bile više.
Budimo fer, Plenković je u pravu kada je riječ o brojkama. Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za veljaču 2024. iznosila je 1248 eura, dok je pet godina prije prosječna mjesečna isplaćena neto-plaća iznosila je 6457 kuna (856 eura).
Ono najvažnije pitanje pak većina političara ignorira, a to je može li se od te plaće normalno živjeti. O tome se nedavno povela rasprava na hrvatskom Redditu gdje je jedan mladić primijetio da je mladima plaća od 1200 eura smiješno malo, dok oni nešto stariji smatraju da je riječ o pristojnoj plaći na koju se nitko ne bi trebao žaliti.
Plaća ne prati cijene
“Uzimam za primjer plaću od 1200 eura neto koja je za nešto malo veća od medijalne plaće u Hrvatskoj i zanimljivo mi je kako starija generacija (oni koji su srednjim tridesetima i stariji) uglavnom gleda na to kao ok plaću dok je kod mlađe generacije spomen takvog iznosa razlog za smijeh o kako se maloj plaći radi.
Što je tu istina ne znam i vjerojatno ovisi o vrsti poslova i stručnoj spremi koju imaš, ali kad gledamo iznos sam po sebi radi se o ipak značajnom povećanju u odnosu na neka vremena prije kad je plaća od 6000 kuna bila ok. Ovo kad preračunamo u kune je 9000 kuna, znači povećanje od 400 eura u odnosu na nekadašnja vremena od pred otprilike osam do 10 godina. S druge strane, cijene nisu normalne i takva ih plaća uopće ne prati. Pitanje je i ako plaća od 2000 eura prati sadašnje cijene.
Na kraju se pitam kako razmišlja mlađa generacije koja se ovom iznosu plaće smije. Oni očekuju bit jako dobro plaćeni odmah u startu i samo se povode za velikom lovom jer gledaju svakakve gluposti na društvenim mrežama i prate likove s inspirativnim pričama kako možeš zgrnut veliku lovu samo ako si dovoljno uporan i ne pristaješ na kompromise”, počeo je svoju priču mladić.
Sulude cijene
A gdje je njihova početna materijalna situacija (dobrostojeći roditelji ili roditelji koji npr. nemaju svoju nekretninu), činjenica da će morati raditi do 65 godine i u kontinuitetu ako žele imati ikakvu mirovinu, vrsta posla (neke vrste poslova značajnije utječu na zdravlje – npr. fizički poslovi koji u pedesetima postaju veliko opterećenje za tijelo i mogu ugroziti zdravlje itd.), razina stresa na poslu, obitelj i financiranje djece, blizina posla, bolest, broj radnih sati itd.?
Sve mi je jasno da neke prosječne plaće nisu niti blizu trenutnim suludim cijenama na tržištu i ukupnim potrebama građana, ali iz čista mira imati stav da ispod 2000 eura netko neće raditi je još jedna krajnost radi koje nitko ne želi raditi određene poslove.
Je li pravi stav od starijih generacija koje su ipak u većoj mjeri svjesne da moraš kontinuirano radit za uglavnom prosječnu plaću koja se kreće od 1000 do 1300 eura jer tako jednostavno stvari stoje? Ili je možda ispravniji stav mlađe generacije da neće radit za prosječne plaće kakve sada jesu”, stoji u uvodnoj objavi nakon koje se povela zanimljiva rasprava.
U godinu dana uštedio za auto
“Dobri stari dani, tada sam imao oko 1200 eura tada i mogu potvrditi da se odlično živjelo. Za godinu, godinu i pol sam uštedio za auto. Od tada mi tekući stoji na mjestu i malo pomalo ide prema nuli. Ne da se ne može uštedjeti nego je potpuno nemoguće jer su troškovi života nemogući i to baš radi stvari koje se svakodnevno troše kao što su hrana i potrepštine. Mi sad imamo cijene kao bogate europske zemlje s balkanskim plaćama”.
“Da mi je netko prije dvije godine rekao da ću imati ovakvu plaću bih bio sretan. A danas jedva na njoj prođem mjesec”, “Točno to, prije dvije godine sam radio za 6500 kuna i mogao sam daleko više nego što danas mogu sa 1500 €”, “Jeftinije je naručiti neke stvari iz Njemačke, s dostavom, nego kupiti kod nas. Ljudi koji žive u Austriji se čude da su neke prehrambene namirnice duplo skuplje. Evo nedavno je bila vijest da je vegeta jeftinija u Engleskoj nego kod nas”, bili su samo neki od komentara.
Mlađa generacija uzvraća udarac
Možda najbolji odgovor dalo je dvoje pripadnika mlađe generacije koji su na nekoliko jednostavnih brojki pokazao zbog čega mladi plaću od 1200 eura mjesečno smatraju nedovoljnom za život.
“Odmah na početku 50 posto moraš dati na jednosobni stan, znaci ostaje 600 eura. Nakon toga platiš režije što je još 100 eura, pa za hranu treba dati 200 eura. I sad bih ja trebao raditi osam sati dnevno da mi mjesečno ostaje 100 eura van stana i hrane? Prije 10 godina si mogao rentati stan za 300 i naravno da je onda 1200 bila super plaća, ali inflacija radi u oba smjera. Ako su cijene svega narasle po 30-50 posto, mora i plaća”.
“Moj brat je od mene stariji 10 godina. Njegov kredit je bio toliko mali da je poduplao ratu pa će stan od 80 kvadrata otplatiti prije svoje 45. godine. Ja sam kupila stan od 50 kvadrata, plaćam duplo višu ratu i otplaćivati ću je do 65. godine. Plaća mi je 1600 eura, zasad lako mogu sve plaćati jer živim s dečkom pa sve dijelimo.
Trbuhom za kruhom
Javila se i jedna 43-godišnjakinja koja je izgubila brojne prijatelje koji su zbog niskih plaća morali otići trbuhom za kruhom prema zapadnoj Europi.
“Evo ja sam starija, imam 42 godine i mislim da je 1200 eura malo, posebno ako si mlada osoba koja mora plaćati najam. Cijene hrane u Hrvatskoj su identične onima u Irskoj, a tamo je minimalna plaća 1600 eura, uz to su nam režije skuplje.
Cilj svake mlade osobe bi trebao biti osamostaliti se i živjeti lijep normalan život bez odricanja od apsolutno svega, a s 1200 eura to je nemoguće. Plaćati najam, režije i hranu i moći si nakon toga priuštiti dva odlaska na pivu nije život već preživljavanje. Mislim da su mladi danas puno pametniji od moje generacije jer se ne daju izrabljivati za sitnu lovu i da uz današnji nedostatak kvalitetne radne snage apsolutno imaju pravo tražiti više. Prošla su vremena kad su šefovi mogli reći da će netko drugi doći.
Mi smo išli tom logikom pa je sada pola moje ekipe završilo u Njemačkoj, Irskoj i Austriji”.
