Prije godinu dana, na isti datum, preminuo je Jasmin Stavros u dobi od 68 godina nakon teške borbe s rakom kostiju. Rođen kao Milo Vasić, ovaj glazbenik je ostavio trajan pečat kroz gotovo pola stoljeća uspješne karijere. Bez obzira jeste li njegovi obožavatelji ili ne, vjerojatno možete nabrojiti barem nekoliko njegovih pjesama.
Rođen u Splitu 1. studenog 1954. godine, Milo je od rane dobi bio uronjen u glazbu. Svi članovi njegove obitelji imali su vezu s glazbom, od djeda do brata. Stoga nije iznenađujuće što je već kao dijete počeo pohađati satove pjevanja. Sa samo 12 godina počeo je svirati bubnjeve, a već sa 15 godina pretvorio je svoju strast i hobi u profesionalnu karijeru, svirajući s popularnim splitskim bendovima poput Delfina, Morea i Mladih batala, koji su kasnije postali poznati kao Magazin.
Iako je nogomet u jednom razdoblju bio strast njegovog života, čak je igrao za Hajduk i imao potporu trenera koji su vjerovali da će postati izuzetan nogometaš, njegov otac nije bio oduševljen. Smatrao je da su svi nogometaši “probisvijeti” te je inzistirao da Stavros nauči svirati klavir, što je Stavros mrzio. U jednom trenutku, morao je donijeti odluku između nogometa i glazbe, ali je odluku umjesto njega donio otac.
Bio jedan od najtraženijih bubnjara na području bivše Jugoslavije
Iako je veći dio svoje karijere bio poznat kao zabavljač, već u ranoj fazi sedamdesetih počeo je istraživati jazz glazbu. Brzo je postao studijski glazbenik u Jugotonu te jedan od najtraženijih bubnjara na području bivše Jugoslavije. Popis njegovih suradnika je impresivan i dug, uključujući imena poput Arsena Dedića, Josipe Lisac, Miše Kovača, Ivicu Šerfezija, Nede Ukraden i Ljupke Dimitrovske.
Osim toga, četiri godine svirao je udaraljke u HNK, gdje su mu dirigirale veličine kao što su Vjekoslav Šutej, Nikša Bareza, Bardeli i Papandopulo, a u tom je periodu svirao i s Oliverom Dragojevićem i Meri Cetinić. Tijekom osamdesetih, Stavros je proveo dvije godine u SAD-u, gdje je pohađao privatnu jazz akademiju Stanley Spector.
Unatoč tome što su ga američki mentori željeli zadržati nakon što je bio proglašen najboljim europskim studentom i ponudili mu zelenu kartu kako bi nastavio karijeru u Americi, Stavros se odlučio vratiti u svoju domovinu i isprobati se kao samostalni glazbenik. Jedan od ključnih razloga za tu odluku svakako je bila njegova obitelj. Godine 1976. oženio je Žarku, ženu koja ga je osvojila na prvi pogled.
Ime Jasmin Stavros dao mu je Rajko Dujmić
Međutim, njezini roditelji nisu bili oduševljeni tom vezom, pa je par odmah nakon vjenčanja na šest mjeseci otišao u Rusiju, gdje je Stavros imao dugotrajnu turneju s Magazinom i Delfinima. Nisu obavijestili roditelje o svojem odlasku, ali s vremenom su im oprostili, pogotovo jer je Stavros novcem od turneje kupio stan u Splitu, umirujući strahove roditelja da će njihova kći završiti s nekim tko nema sigurnu budućnost.
Što se tiče njegove solo karijere, postoji priča koja kaže da je do nje došlo slučajno. Nakon što je snimio duet “U tebe se neću zaljubiti” s Doris Dragović, to je navodno bilo samo zato što se pjevač koji je prvotno trebao otpjevati duet nije pojavio. Nakon snimanja, shvatio je da posjeduje nešto posebno i odlučio je snimiti solo album. Sa suradnicima Rajkom Dujmićem i Stevom Cvikićem, 1987. godine snimio je prvi album, čime je odmah pokazao svoj zvjezdani potencijal. Album je prodan u više od 50 tisuća primjeraka, a nakon toga su stizale i druge uspješnice koje su često dostizale zlatni tiraž.
Prijatelji u Splitu zvali su ga Pluton zbog istoimenog lika iz crtića koji je volio, a ime Jasmin Stavros dao mu je Rajko Dujmić. Milo je ime prihvatio i odmah ga i službeno promijenio, na veliko nezadovoljstvo svojih roditelja. Posebno majke koja ga nikad nije zvala novim imenom. I dok roditelji nisu bili ludi za novim imenom, kritičari nisu bili oduševljeni njegovim zaokretom u karijeri jer najbolji bubnjar Jugoslavije pretvorio se u zabavnjaka.
Početak Domovinskog rata zaustavio je mnoge karijere
Ubrzo je postao poznat kao “kralj zabave”. Mnogi još i danas prepričavaju koncert u splitskom klubu Mississippi tijekom kojeg je Stavros u jednom trenutku skočio, udario glavom u strop, završio na Hitnoj i nakon šivanja se vratio u klub i profesionalno završio nastup koji je trajao sve do zore. Doduše, njemačka izdavačka kuća Ariol željela ga je preseliti u Njemačku, gdje je bio radio kao studijski glazbenik, ali na kraju je ponovno izabrao obitelj.
Megazvijezdom je službeno postao 1989. godine sa svojim trećim albumom, na kojem su se našli hitovi poput “Umoran” i “Dao bih sto Amerika”. Tijekom sljedećih 20 godina, održavao je impresivnih preko 120 koncerata godišnje. Početak Domovinskog rata zaustavio je mnoge karijere, no Stavros je tada donio hrabru odluku. Odlučio je da neće snimati nove albume, već se odmah prijaviti u vojsku. Budući da nije prošao vojnu obuku zbog odbijanja služenja u JNA, odlučio je pomoći na najbolji način koji je mogao – održavanjem preko 500 humanitarnih koncerata.
Nastavio je svoju karijeru surađujući s Tončijem Huljićem i Fedorom Boićem te se okušao i kao glumac, sudjelujući u humorističnoj emisiji “Jel’ me netko tražio”, koja je postigla veliki uspjeh. Svirao je bubnjeve sve do 2000. godine, kada je odlučio staviti taj dio karijere iza sebe. Ipak, njegov sin Milo krenuo je njegovim stopama i postao izvrstan bubnjar, prošavši nekoliko godina jazz akademije u Grazu te dodatnih studija u Americi.
Foto : Sreenshot / X
