Razgovarali smo s Elenom Komarić, najvjerojatnije najmlađom nositeljicom jedne od lista hrvatskih stranaka za nadolazeće parlamentarne izbore, a ona nosi listu stranke Možemo! u 11. izbornoj jedinici – u dijaspori – inače već tradicionalno HDZ-ovoj utvrdi. Komarić je 21-godišnja studentica, koju su, kako kaže, ekonomsko beznađe, hrvatsko pravosuđe i loš tretman obiteljskog nasilja otjerali u Njemačku u tinejdžerskim godinama, ali je to istovremeno u ranoj dobi u njoj generiralo bijes koji je odlučila kanalizirati kroz borbu za ljudska prava i promjene
Prije dvije godine javnost ju je upoznala nakon što je napustila show stand-up komičara Aleksa Curaća Šarića te na društvenim mrežama pokrenula javnu polemiku, osudivši njegov nastup u kojem je cijeli blok posvetio temi seksualnog nasilja nad ženama, rekavši tada da takvi humoristični sadržaji ne osuđuju seksualno nasilje, nego doprinose njegovoj ‘normalizaciji’.
Sad ju je stranka Možemo! predstavila kao nositeljicu liste u 11. izbornoj jedinici, dakle u dijaspori, čime je Komarić postala jedna od osam nositeljica njihovih lista, a muškarci će ih nositi tri. Podsjetimo, na prošlim parlamentarnim izborima u 11. izbornoj jedinici Možemo! je predvodio poznati redatelj Mario Kovač, no s osvojenih tek 500-tinjak glasova nije uspio prijeći ni prag.
Nakon završene gimnazije u Njemačkoj, u kojoj je maturirala na temu silovanja žena za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, Komarić se vratila u Zagreb i upisala studij novinarstva te se odmah aktivirala u grupi mladih možemovaca.
‘Ako HDZ pobijedi i ovaj put, onda možemo spakirati kofere i otići zauvijek. Izađite na izbore da promijenimo Hrvatsku’, rekla je Komarić na predstavljanju lista stranke Možemo!, pozvavši između ostalog svoje vršnjake da se aktiviraju i izađu na izbore.
Mladu političarku uhvatili smo telefonski, dok je bila na pauzi između predavanja. Preselila se 2016. s roditeljima u Njemačku, a vratila se u Hrvatsku jer joj je, kako kaže, odlučila dati još jednu šansu nakon što ih je ‘hrvatsko pravosuđe zapravo otjeralo iz domovine’.
‘Došla sam u Hrvatsku s još malo nade. Dala sam si rok od nekoliko godina i rekla da ću pokušati nešto napraviti. Ako se uspije nešto pokrenuti i promijeniti – ostajem, ako ne – vraćam se. I onda sam tražila kanale i pronašla Možemo!’, kazala je, dodavši da je vidljivo na primjeru Zagreba da ‘izgradnja vrtića i škola umjesto fontana i pozlaćenih WC školjki ulijeva nadu da se možemo razviti u normalno društvo’.
Obraća se ‘novoj hrvatskoj dijaspori’
Kampanju će, kaže, voditi na društvenim mrežama jer kao nositeljica liste u dijaspori (42 zemlje) ne može baš sjesti u auto i odvesti se do Australije ili SAD-a. Obraćat će se prije svega onima koji su napustili Hrvatsku u zadnjih 15-ak godina jer, kako kaže, zna da će ‘oni Hrvati u dijaspori koji nikad nisu zaradili hrvatsku plaću i kupili hrvatski kruh glasati za HDZ zbog nekih njihovih imaginarnih predstava’.
Iako je HDZ i na prethodnim izborima dobio sva tri zastupnička mjesta sa 62 posto glasova od ukupno 29.000 ljudi koji su izašli na izbore u ovoj izbornoj jedinici, u Irskoj, u koju je emigrirao velik broj mladih u posljednjih desetak godina, najviše glasova osvojili su Most (36 posto) i Možemo! (29 posto), što upućuje i na nezadovoljstvo političkim establišmentom među ‘novom’ dijasporom.
‘Obraćat ću se onima koji su svjesni stanja koje je HDZ uzrokovao u Hrvatskoj i njima ponuditi ideju države u koju se možda mogu vratiti’, kazala nam je Komarić, dodavši da joj je istovremeno jako bolno vidjeti apatiju i apolitičnost među mladima.
Već u drugom osnovne ‘mala nabrijana feministkinja’
Komarić smatra da je najveći razlog za tu apatiju, što su se ovdašnji ljudi nakon rata povukli te se u njih usadila pasivnost. ‘Budi miran, šuti i sve će biti u redu – a onda je ta generacija dobila djecu i te vrijednosti usadila u njih. I onda im nije prirodno reagirati na nepravdu kad je vide ili osjete’, kazala je, dodavši da ne želi glorificirati Njemačku jer i tamo ima puno stvari koje treba mijenjati, ali da će tamošnji mladi puno prije izaći na ulice nego kod nas.
Već u drugom razredu osnovne škole je, kaže, bila ‘mala nabrijana feministkinja’, a mnogi oko nje nisu razumjeli odakle dolazi taj bijes. ‘Sve što ne valja u Hrvatskoj prelomilo se preko mojih leđa u ranoj dobi’, kazala je Komarić.
Njezin društveni aktivizam naime potenciralo je osobno iskustvo obiteljskog nasilja. Tijekom djetinjstva selila se 20 puta, a svaki put uzrok preseljenja bio je isti.
‘Doselili bismo se u novo mjesto, a po zakonu je centar za socijalnu skrb bio dužan mom biološkom ocu dati našu adresu, iako je on već u tom trenutku bio osuđivani zlostavljač. On bi došao, napravio scenu ili u mojoj školi ili kod kuće – bilo je tu nanošenja fizičkih ozljeda mojim profesorima i majci. I to je bio ciklus koji se ponavljao. To je bio moj život do 12. godine’, rekla nam je.
‘Od moje rane dobi vukle su se pravosudne borbe koje su trajale gotovo 20 godina jer hrvatsko pravosuđe vrlo rado stane na stranu zlostavljača. Sve je to, naravno, pogađalo prije svega moju mamu, ali ja sam bila svjesna svega što se događalo’, dodala je.
Teme u fokusu: Stanovanje, zelena energija i poljoprivreda
Obiteljsko nasilje i ženska prava ponukali su je na aktivizam, no u predstojećoj političkoj kampanji naglasak će ipak staviti na neke druge stvari jer su, kako kaže, nužne za demografsku revitalizaciju Hrvatske – stanovanje, zelenu energiju i revitalizaciju poljoprivrede.
‘Mladima se potpuno onemogućila kupnja nekretnine jer se dopustilo da cijene budu astronomske, a vrata su nam zatvorena i kad se okrenemo sektoru najma, jer najam garsonijere u Zagrebu košta 450 eura, što je cijena garsonijere u Dortmundu’, istaknula je Komarić, dodavši da se oni u stranci s jedne strane zalažu za izgradnju javnih stanova, a s druge za sankcioniranje vlasnika stanova koji puštaju da oni zjape prazni.
Druga tema na kojoj će biti fokus je solarizacija, a Komarić kaže da je njihov cilj potaknuti ljude na građansku participaciju u solarizaciji energetskog sustava.
‘Ako imate solarne ploče na svojoj kući ili u svom polju, proizvodite energiju za svoje potrebe, ali je cilj da se ljudi mogu umrežiti i lakše prodavati tu energiju ako je imaju viška’, objasnila je.
Na pitanje hoće li socijalna nejednakost time samo doći do izražaja jer siromašniji dio društva baš i nema dovoljno novca za implementaciju solarnih panela, Komarić kaže da im je socijalna ravnopravnost vrlo važna, pa će ‘zelena tranzicija biti socijalno pravedna te će se subvencionirati oni kojima je to potrebno’.
Komarić se obrušila i na privatizaciju poljoprivrede. ‘HDZ je napravio nešto što čak ni Amerikanci nisu – privatizirao je poljoprivredu i surealno je to da smo otjerali Hrvate sa zemlje koja nas je sve mogla hraniti. U proteklih deset godina 90 tisuća ljudi napustilo je Slavoniju’, zaključno će Komarić.
