Repriza Crnog rujna: Izrael će krivce za pokolj 7. listopada likvidirati diljem svijeta

Pojavili su se prvi znakovi da će Izrael pokrenuti odlučnu kampanju lova na pripadnike Hamasa i ostale odgovorne za napad 7. listopada, u kojem je brutalno ubijeno 1200 osoba, a 253 uzeto za taoce. Stručnjaci previđaju kampanju sličnu onoj nakon otmice izraelskih olimpijaca na Igrama u Münchenu 1972. godine, kada je živote izgubilo ukupno 17 osoba

Na terorizam je Izrael odgovorio istom mjerom te je godinama nakon Münchena likvidirao one koje je smatrao odgovornima za masakr. Čini se da se danas povijest ponavlja – drugog dana ove godine u predgrađu Bejruta ubijen je visokopozicionirani dužnosnik Hamasa Saleh al Aruri u napadu izraelske bespilotne letjelice. Stručnjaci smatraju da je likvidacijom Al Arurija krenula nova izraelska kampanja ciljanih ubojstava.

Al Aruri je bio šef politbiroa Hamasa, glavni vojni zapovjednik za jedinice bazirane na Zapadnoj obali i čovjek za kojeg izraelska vlada vjeruje da je bio ključni planer napada 7. listopada.

Izraelski dužnosnici nisu službeno potvrdili da stoje iza napada. Nisu ni zanijekali, a mnogi komentari koje su dali od tada mogu se protumačiti kao priznanja, između redaka, o početku kampanje traženja i eliminacije onih koje smatraju odgovornima za napad u kojem je oko 2000 napadača divljalo južnim Izraelom, napadajući vojne baze, domove i glazbeni festival, piše Politico.eu.

‘Naše stav je da će svatko u zapovjednoj strukturi Hamasa koji je odgovoran za masakr 7. listopada platiti cijenu. Doći ćemo do njih i pravda će biti zadovoljena’, rekao je Mark Regev, savjetnik izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, novinarima u Tel Avivu 10 dana nakon napada u Bejrutu.

Dan poslije Al Arurijeve smrti šef izraelske obavještajne službe Mossad, David Barnea, objavio je da je agencija ‘odlučna izravnati račune’ s Hamasom. Istaknuo je da Mossad ‘mora pozvati na odgovornost ubojice koji su upali u granično područje Gaze 7. listopada – planere i one koji su ih poslali’.

Prilika u kojoj je izgovorio te riječi bila je više nego simbolična. Govorio je na pogrebu legendarnog prethodnika Zvija Zamira, a on je rukovodio izraelskom kampanjom likvidacija palestinskih militanata koji su stajali iza ubojstava izraelskih sportaša 1972. na Olimpijskim igrama u Münchenu.

‘Trebat će vremena, baš kao nakon masakra u Münchenu. Ali dignut ćemo ruke na njih gdje god bili… Svaka arapska majka trebala bi znati da će, ako je njezin sin sudjelovao, izravno ili neizravno, u pokolju 7. listopada, njegova krv biti na njegovoj glavi’, zaprijetio je Barnea.

Riječi šefa Mossada, izjave drugih izraelskih dužnosnika i odmazda nakon Münchena upozorenje su čelnicima Hamasa da im je na leđima nacrtana meta i to ne samo u susjednom Libanonu, već i u Turskoj ili Katru ili čak na tlu Europske unije.

‘Trebalo nam je više od 10 godina da se riješimo svih onih koji su planirali masakr u Münchenu. Moramo učiniti isto s onima koji stoje iza 7. listopada. Doći ćemo do njih i oni to znaju’, rekao je Yaakov Peri, bivši šef izraelske sigurnosne agencije Shin Bet, za Politico.eu.

Prvu izraelsku kampanju ciljanih atentata pokrenula je prije pola stoljeća premijerka Golda Meir. Bila je usmjerena na one koji su planirali i upravljali upadom u prostorije izraelskih sportaša na Olimpijskim igrama u Münchenu u rujnu 1972. godine.

Jedanaest Izraelaca umrlo je u talačkoj drami, a cijena je bila veća nego što je trebala biti zbog neuspješne spasilačke operacije njemačke policije. Dvoje izraelskih sportaša ubijeno je kada je osam naoružanih napadača iz skupine Crni rujan, podružnice Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO), upalo u spavaonicu izraelskog tima u Olimpijskom selu. Još devet je ubijeno, uz pet Palestinaca, u kasnijem okršaju na vojnom aerodromu, gdje su Nijemci pripremili zasjedu nakon što su naoko dopustili militantima da odlete u Kairo s taocima.

Meir je poslala Zamira da se poveže s njemačkim vlastima. Kasnije je s gorčinom govorio o debaklu, posebno užasnut lošom opremom njemačkih snajperista.

‘Koristili su stare puške bez teleskopskih ciljnika’, rekao je u dokumentarcu, naglasivši: ‘Bez ičega. To mi je slomilo srce.’

Slično kao i napadi 7. listopada, pokolj u Münchenu traumatizirao je Izrael, zemlju oblikovanu teškim bremenom povijesti antisemitskih progona i pogroma, a formiranu nakon Holokausta. Ubojstva su osnažila duboko ukorijenjene strahove te potaknula želju za odmazdom i sigurnošću, i sada prisutnu u Izraelu.

U početku je Meir oklijevala koristiti terorizam za borbu protiv terorizma, ciljati i ubijati palestinske militante u inozemstvu, posebice u Europi.

‘U nekim od mojih razgovora s Goldom, izrazila je zabrinutost da bi naši ljudi mogli biti umiješani u nezakonite radnje na europskom tlu’, rekao je Zamir za novine Haaretz 2006. godine. No šef špijuna nadvladao je suzdržanost izraelske premijerke, tvrdeći da bi to bilo više čin odvraćanja nego osvete, te je pristala na operaciju ‘Božji gnjev’, tajnu kampanju traženja i likvidacija onih za koje se sumnja da su planirali i počinili napad u Münchenu.

Agenti su regrutirani iz specijalnih snaga Izraelskih obrambenih snaga (IDF – izraelska vojska) – uključujući izviđačku jedinicu Sayeret Matkal – te iz obavještajnih agencija Mossad i Shin Bet, a zatim su poslani u Europu.

Prvi na meti bio je Vael Zuajtir, rođak Jasera Arafata, vođe PLO-a. Ustrijeljen je u predvorju stambene zgrade u Rimu u listopadu 1972., samo dva mjeseca nakon Münchena. Potom je u prosincu iste godine ubijen Mahmud Hamšari, najviši dužnosnik PLO-a u Parizu. Teško je ranjen kada je daljinski detonirana bomba postavljena ispod njegova telefona. Umro je nekoliko tjedana kasnije.

U siječnju 1973. na Cipru je ubijen Husein al Bašir, predstavnik Fataha, najveće frakcije PLO-a, od posljedica eksplozije bombe postavljene pod njegov hotelski krevet. Zatim je, opet u Parizu, u travnju 1973. došao red na Basila al Kubaisija, bejrutskog profesora prava za kojeg se sumnjalo da je logistički pomagao teror u Münchenu. Upucan je desetak puta vraćajući se kući s večere.

Istog mjeseca izraelski specijalci izveli su odvažno amfibijsko iskrcavanje duž bejrutske obale s tajnim agentima Mossada koji su već bili stacionirani u gradu, a pridružili su im se i padobranci u potpunom frontalnom napadu na sjedište Narodnog fronta za oslobođenje Palestine. Ubijena su tada tri glavna zapovjednika.

Daljnji izraelski napadi izvedeni su u Ateni, Rimu, Parizu i Varšavi. Posljednji koji su nastradali u kampanji ubojstava bili su Abu al Hasan Kasim i Hamdi Advan, koje je raznijela autobomba u Limassolu na Cipru u veljači 1988. – 16 godina nakon napada na Olimpijsko selo.

Ono što se dogodilo nakon napada u Münchenu daje naznake onoga što bi moglo uslijediti poslije napada 7. listopada, čak i nakon što utihne oružje u Gazi.

Militanti koji su divljali u kibucima južnog Izraela većinom će biti prepušteni trenutnoj ofenzivi izraelske vojske u Gazi – vojnoj kampanji u kojoj se broj mrtvih u palestinskoj enklavi približio brojci od 30 tisuća.

U novoj kampanji ciljanih atentata vjerojatno će veće mete progoniti jedinice poput tajnog protuterorističkog policijskog odreda Yamam, i ranije zaduženog za zahtjevne prekomorske misije. Njegov moto zapisan je u Psalmu 18: ‘Gonio sam svoje neprijatelje i stigao ih; Nisam se vratio dok nisu bili uništeni.’

Izraelske vojne i tajne službe već pretražuju Gazu u potrazi za Jahjom Sinvarom, vođom Hamasa i njegovim mlađim bratom Mohamedom. Sumnja se da se njih dvojica kriju u labirintu Hamasovih tunela, najvjerojatnije na jugu Pojasa Gaze.

Napad dronom, u kojem je ubijen Saleh al Aruri, izazvao je egzodus najviših dužnosnika Hamasa iz Bejruta, izvijestili su lokalni libanonski mediji. Većina se uputila u Katar, gdje živi Ismail Hanija, šef političkog krila grupe. Tamo bi za sada mogli biti sigurni – barem dok Katar igra važnu ulogu posrednika u pregovorima o oslobađanju izraelskih talaca.

Izrael se pokazao sposobnim djelovati u neprijateljskim okruženjima, izvodeći uspješne napade i ubojstva čak i u Iranu. U studenom je Netanyahu naglasio da primirja i prekidi vatre neće spasiti odgovorne za napade 7. listopada. Eventualno zaustavljanje operacije u Gazi ne uključuje nikakvu amnestiju šefove Hamasa.

Na istoj tiskovnoj konferenciji njegov ministar obrane Yoav Gallant rekao je da čelnici Hamasa izvan Gaze, poput Hanije i Kaleda Mašala, ‘žive na posuđenom vremenu diljem svijeta; svi su oni hodajući mrtvaci’.

Jedan od glavnih planera napada na stožer palestinskih militanata u Bejrutu 1973. bio je Ehud Barak, a on je poveo prvi val trupa na libanonske plaže te se zatim prerušen u ženu infiltrirao u grad.

Barak, koji će kasnije postati izraelski premijer, vodio je ranije i elitnu jedinicu za spašavanje putnika s leta 571, koji su oteli naoružani napadači Crnog rujna, a 1975. godine također je pomogao u planiranju operacije Thunderbolt za spašavanje putnika i članova posade otetog zrakoplova Air Francea u Ugandi.

Barak je već ranije izjavio za Politico da će Izrael teroriste odgovorne za napad 7. listopada ganjati do sljedeće generacije.

Odlučnost da uhvate one koji su planirali i naredili divljanje 7. listopada vjerojatno komplicira pregovore o taocima i prekidu vatre, rekao je za Politico.eu David Meidan, bivši visoki časnik obavještajne službe Mossada. Meidan je mišljenja da prisutnost talaca obuzdava IDF dok pokušavaju locirati i ubiti vođu Hamasa.

Bivši šef izraelske obavještajne službe Yaakov Peri slaže se da bez dogovora koji jamči njegov život ili sporazuma o njegovu egzilu – slično kao što je to uspio vođa PLO-a Jaser Arafat 1982. – nema mnogo razloga da Sinvar pristane na bilo što. Odustajanjem od talaca potpisao bi si smrtnu presudu.

Izraelski čelnici, međutim, mogu čuti i upozoravajuće priče o operaciji nakon Münchena, osobito ako planiraju ponovno slijediti svoje ciljeve u Europi. U njihovim akcijama ginuli su i nevini. Pitanje je bi li danas europski čelnici žmirili na takve akcije kao što je bio slučaj prije pola stoljeća.

Tada su se najgori strahovi obistinili u srpnju 1973. onim što je postalo poznato kao afera Lillehammer, nazvana po norveškom skijalištu 110 milja sjeverno od Osla, gdje su agenti Mossada ubili marokanskog konobara dok je hodao blizu svoje kuće s trudnom ženom.

Zamijenili su ga – ili su bili prevareni da to učine – s Alijem Hasanom Salamehom, tzv. Crvenim princem, vođom Fatahove specijalne jedinice Force 17 i šefom operacija Crnog rujna. Norveška policija uhitila je pola tuceta agenata Mossada, ali vođa tima Michael Harari uspio je pobjeći u Izrael.

Tijekom policijskih ispitivanja jedan agent Mossada odao je informacije koje su Norvežani podijelili s kolegama u Europi te je razbijena mreža izraelskih sigurnih kuća u Europi, a također su pronađeni prvi dokazi o izraelskoj kampanji ubojstava.

Petero od onih koje su uhitili Norvežani osuđeno je za suučesništvo u ubojstvu konobara, ali ih je norveška vlada 1975. pomilovala i vratila u Izrael, željna oprati ruke od debakla. Kako je međunarodno ogorčenje raslo, Meir je bila prisiljena obustaviti operaciju Božji gnjev – barem dok se agenti ne pregrupiraju.

Pet godina kasnije novi premijer Menachem Begin naredio je Zamirovom nasljedniku u Mossadu, Yitzhaku Hofiju, da nastavi kampanju ubojstava. Tada je Salameh uspješno naciljan.

Nakon pet prethodnih pokušaja, ubijen je u siječnju 1979., kada je masivna autobomba detonirana dok je njegov konvoj prolazio duž prometne ulice u zapadnom Bejrutu. Eksplozija je također ubila četiri Salamehova tjelohranitelja, kao i četiri slučajna prolaznika, uključujući britanskog studenta i njemačku časnu sestru, a ozlijeđeno je 18 drugih osoba.

Harari – agent Mossada koji je vodio neuspjelu misiju u Lillehammeru – promatrao je eksploziju kroz dalekozor s palube raketnog čamca izraelske mornarice, piše Politico.eu. Iako je on bio oduševljen ubojstvom, CIA nije. Salameh je bio angažiran kao kontakt za vezu s PLO-om, kao dio neslužbenog odnosa kako bi s Arafatom razgovarali o regionalnoj sigurnosti. CIA je upozoravala Salameha na prethodne planove Mossada da ga ubije.

I pored svih ubojstava i planiranja, Izraelci nikada nisu uspjeli uhvatiti svoju glavnu metu, arhitekta napada u Münchenu Abu Dauda. U kolovozu 1981. upucan je pet puta iz neposredne blizine u hotelskom kafiću u Varšavi. Jurio je za napadačem, ali se srušio u predvorju hotela. Naknadno je rekao da je pokušaj atentata izveo Palestinac kojeg je regrutirao Mossad, a PLO ga je pogubio desetljeće kasnije.

Bi li Izraelu danas prošla takva kampanja u Europi? Aktualni šefovi Mossada i Shin Beta odbili su komentar, ali umirovljeni šef Shin Beta Peri nije bio suzdržan – kao ni bivši izraelski premijer Ehud Olmert. ‘Europljani su navikli da Izrael dolazi i ubija teroriste. Odgovorni za napade 7. listopada na kraju će biti ulovljeni. To će biti učinjeno, iako, naravno, uz uvjerljivo poricanje’, dodao je. Olmert se složio.

‘Svi oni zaslužuju biti ubijeni zbog onoga što su učinili. Americi je trebalo 10 ili više godina da ubije Osamu bin Ladena. U redu, treba vremena. Osobna sudbina onih koji su počinili, organizirali, orkestrirali i koordinirali zločine 7. listopada ne ovisi nužno o određenom vremenskom okviru.’

Čak i u Europi? ‘Ne mislim da Izrael ikada čini nešto što nije lijepo’, rekao je. ‘Dakle nećemo učiniti ništa što nije lijepo.’ Zatim je dodao uz ironičan osmijeh: ‘I, naravno, ako se nešto dogodi u Europi, to sigurno neće biti Izrael.’

Tportal.hr