Danas je 29. veljače, datum koji viđamo samo svake četvrte godine. Godina je 2024., što znači da je njezin broj djeljiv s četiri, a upravo je to definicija prijestupne godine u gregorijanskom i julijanskom kalendaru. Mnogi se pitaju zašto postoje prijestupne godine i što bi se dogodilo kada one jednostavno ne bi postojale.
Normalna godina sastoji se od 365 dana. Unutar četiri godine, jedna se smatra “normalnom”, a četvrta će gotovo uvijek biti prijestupna. No nema nikakvog čudnog razloga zašto prijestupna godina ima 366 dana.
Prijestupni se dan dodaje na kraj veljače, najkraćeg mjeseca u godini, pa će umjesto 28 dana, u prijestupnoj godini veljača imati 29 dana. Tu metodu računanja vremena zadržali smo stoljećima i nije nas iznevjerila. Razlog je logičan.
Reforma kalendara u 16. stoljeću
Razlog postojanja prijestupnih godina jest usklađivanje kalendarske godine s astronomskom godinom koja traje 365,2422 dana, tj. oko 365 dana i 6 sati.
U julijanskom kalendaru prijestupne godine su sve djeljive s 4. Reformom kalendara 1582. godine novi gregorijanski kalendar dodaje uvjet da su godine djeljive sa 100 prijestupne samo ako su djeljive i s 400.
Prema tome, prijestupne godine u gregorijanskom kalendaru jesu 1600. i 2000., ali nisu 1700., 1800., 1900. i 2100. jer nisu djeljive s 400.
No što bi se dogodilo ako bismo u potpunosti uklonili prijestupne godine? Utjecaj bi bio ogroman.
Da se za početak malo našalimo, ljudi rođeni na “prijestupni dan” više ne bi trebali slaviti rođendan 28. veljače ili 1. ožujka jer datum 29. veljače jednostavno ne bi postojao.
Ipak, postoje i ozbiljniji faktori čiji bi utjecaju bili ogromni.
Grožđe u siječnju
U samo 40 godina, godišnja doba na Zemlji bila bi izvan koraka s datumom za 10 dana, a za 700 godina, Sjeverna hemisfera mogla bi doživjeti australski Božić, s ljetnom vrućinom u prosincu. Drugim riječima, Nova godina pala bi u ljeto, a grožđe bi dozrijevalo u prosincu ili siječnju.
Sezone lova i druge proslave vezane uz godišnja doba morale bi se mijenjati, iako bi se za sljedećih 700 godina opet sve vratilo na staro.
Ideju prijestupne godine uveo je rimski car Gaj Julije Cezar (100.-44. pr. Kr.) po kome julijanski kalendar i nosi ime.
“Priča se da je u vrijeme kada je Cezar bio u Egiptu, tijekom svoje poznate afere s Kleopatrom, Egipat imao bolji kalendar od Rima. Ali Egipat je odbio poduzeti bilo što glede neujednačenog broja dana. On, ili njegovi astronomi, shvatili su da će dodavanjem prijestupnog dana kalendar ostati u skladu s godišnjim dobima”, tvrdi matematičar Christopher Sirola sa Sveučilišta u Južnom Mississippiju (SAD).
