Drugi dan Božića u narodu se popularno naziva „Štefanje“, kada imendan slave brojni Stjepani, Štefovi, Štefice, Pište itd. Sveti Stjepan bio je prvi kršćanski mučenik, a njegov blagdan ujedno je i državni praznik u Republici Hrvatskoj i nizu drugih država. Znate li njegovu životnu priču?
Sveti Stjepan bio je prvi koji je za Krista posvjedočio svojom krvlju. Zbog toga je nazvan Prvomučenikom, a njegov lik je u povijesti Crkve i spasenja ostao kao primjer svih ostalih mučenika. Ne zna se točno kad se rodio, a pretpostavlja se da je mučeništvo podnio u mjesecu svibnju – uči nas Katolički vjeronauk.
Njegov se blagdan slavi drugi dan Božića, 26. prosinca, još od 380. godine. Zbog svoje blizine najradosnijoj i jednoj od najvećih kršćanskih svetkovina, svetkovini Božića, ova svetkovina i ovaj Svetac promovirani su kao najbliži Kristu i to onom malom djetetu, malom Bogu, Božiću, da se time naglasi i Kristova žrtva koju će na Kalvariji podnijeti. Dakle, kao što je rođenje Kristovo, Božić, Isusov ovozemaljski rođendan, tako je Stjepanova smrt njegov nebeski rođendan.
Brinuo se za siromašne, skrbio za udovice i „isticao u čistoći i darežljivosti
Sveti je Stjepan bio Jeruzalemac, istinski Židov, te pravi praktični kršćanin. Brinuo se za siromašne, skrbio za udovice i „isticao se u čistoći i darežljivosti“. Posvuda je navješćivao radosnu vijest svog Učitelja. Na njegovu su se propovijed obratili mnogi Židovi, a broj prvih učenika (kršćana) u Jeruzalemu je iz dana u dan sve više rastao. I židovski svećenici su se obraćali na kršćanstvo. Sva su ta događanja razgnjevila Židove u Sinagogi i u Hramu, pa su čvrsto odlučili Stjepana uhititi i izvesti pred sud te pogubiti.
Pred Velikim je vijećem Prvomučenik održao čuveni govor, ispričavši im ukratko svu povijest od svetih Patrijarha (Abrahama, Izaka i Jakova), preko Mojsija i proroka pa sve do Isusa Krista. Židovski vođe nikako nisu mogli podnijeti da im netko čita bukvicu i da ih poučava u čemu su oni bili izvanredni stručnjaci, pa su Stjepana izveli izvan grada i kamenovali. A on im je, poput svoga Učitelja Isusa, oprostio dok su ga ubijali.
Kamenovao ga Savao – kasnije sveti Pavao
Priča o kamenovanju svetog Stjepana povezana je s još jednim velikim likom kršćanske povijesti, koji se tada još zvao Savao i bio najvećim progoniteljem Isusa i njegova nauka. On je odobravao Stjepanovo kamenovanje. Kod njega su odložili Stjepanovu odjeću. Nakon obraćenja promijenio je ime u Pavao i postao najvećim borcem za Krista i najvećim propovjednikom Kristova evanđelja svih vremena. Sve ovo zbilo se, prema predaji, sedam mjeseci nakon Uzašašća Isusova na nebo.
Nakon Stjepanove mučeničke smrti, njegovo je tijelo preuzeo židovski pismoznanac Gamaliel i pokopao ga u nov grob na svojoj zemlji u blizini Jeruzalema. Ostaci tijela kasnije su iskopani i čašćeni i na zapadu; jedan dio relikvija je prenesen u Carigrad, a drugi dio u Rim te zakopan uz tijelo sv. Lovre, đakona.
