Strategija Europske unije u borbi protiv ilegalne migracije (ako je uopće i ima, jer sve ovo što se već dugo događa na europskom kontinentu po tom pitanju na strategiju ne liči, već na puno prije na vatrogasne mjere koje se poduzimaju tek kad negdje problem dođe do kritične razine koja prijeti “pucanju po šavovima” u pojedinoj lokalnoj zajednici, poput grčkog otoka Lesbosa ili talijanskog otoka Lampedusa) ne daje nikakve ili krajnje mršave rezultate privremenog karaktera.
Europska komisija i druge nadležne institucije i tijela EU pokušavaju rješavati problem kao da je on akutne, a ne kronične prirode kakav je u svojoj biti. Prevedeno s medicinskog na kruti jezik geopolitike, to je strateški problem!
Drugim riječima, Europska unija ili nije u stanju ili ne želi pravilno percipirati problem migrantske krize koji razara samo tkivo Unije i produbljuje prijepore između centrale u Bruxellesu i zemalja članica, ili pak ovih posljednjih međusobno. Ako je ono prvo slučaj (u što ne vjerujem), tada bi bilo fer da svojim članicama kaže kako ona nema rješenja i da se same pobrinu za njegovo rješavanje. A neke od njih ionako to već dugo čine, dok ih one druge, koje su ih do jučer zbog toga snažno kritizirale, sada sve više gledaju sa zavišću.
Niti jedan jedini migrant neće ući u Poljsku i Mađarsku
Tako su nedavno i Poljska i Mađarska otvoreno kazale kako niti jedan jedini novi ilegalni migrant (kada se u Bruxellesu i Rimu razgovaralo o rješavanju problema s novim velikim migrantskim valom koji je iz Sjeverne Afrike zapljusnuo talijanske obale) neće ući u njihove zemlje.
Poljska vladajuća stranka Pravo i pravda nedavno je poručila kako bi Europska unija trebala zatvoriti granice pred migrantskim valom i zaboraviti na ideju njihova premještanja unutar bloka. “Lampedusa je samo neka vrsta simbola situacije koja prijeti cijeloj Europi, uključujući Poljsku.” – kazao je njezin čelnik Jaroslaw Kaczynski.
EU se pouzdaje u „autsajdere“
S druge strane Francuska je Italiji jasno poručila kako ne namjerava primiti izbjeglice s Lampeduse. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, tijekom svog nedavnog posjeta Lampedusi, izjavila je kako će EU donijeti akcijski plan u 10 točaka kako bi pomogla Italiji u migrantskoj krizi. Također je kazala kako će pokrenuti novu suradnju s Tunisom i dodijeliti mu nova financijska sredstva za sprječavanje ilegalne migracije u Europu.
Dakle, akcijski planovi i ad hoc mjere umjesto čvrste i jasne strategije i oslanjanja na vlastite snage, kojih itekako ima, samo nadležnim tijelima treba dati dozvolu da rade svoj posao sukladno zakonu – politika je Europske komisije. Preferira oslanjanje na nekakva navodno „strateška“ a u biti potpuno nepouzdana „partnerstva“ s pojedinim afričkim državama (ovdje konkretno Tunisom) za rješavanje kronične migrantske krize u Europskoj uniji, što je jasan znak propasti migrantske politike Bruxellesa i svih onih koji iza nje stoje.
Poigravaju se s Europskom unijom kao s nezrelim djetetom
O tome najbolje svjedoči i slijedeća vijest. Prema današnjim navodima britanskog Reutersa, predsjednik Tunisa Kais Saied u ponedjeljak je odbacio financijsku potporu koju je EU najavila dostaviti toj zemlji u sklopu njene borbe protiv ilegalne migracije. Tu je pomoć EU najavila i rujnu, a trebala je iznositi 127 milijuna eura.
Tuniški predsjednik ju je ocijenio kao suprotnu dogovoru, odnosno memorandumu o razumijevanju potpisanom u srpnju ove godine. Kako navodi britanska agencija, Saiedov potez mogao bi potkopati “strateško partnerstvo” iz srpnja koje uključuje mjere za borbu protiv trgovaca ljudima i za pooštravanje kontrole na granicama, a uslijed naglog porasta broja brodova koji idu prema Europi iz te sjevernoafričke države.
Spomenuti dogovor iz srpnja uključivao je pomoć Tunisu u iznosu od milijardu eura, koja bi, osim za suočavanje s migracijskom krizom, poslužila i kao “injekcija” za gospodarstvo i državne financije – navodi Reuters. Međutim, manji iznos koji je Komisija objavila prije desetak dana izazvao je frustraciju kod tuniških vlasti koje se bore za poboljšanje stanja u javnim financijama, a i potaknuo je strah među agencijama za kreditni rejting da bi tamošnja vlada u nadolazećim mjesecima mogla propustiti platiti inozemne dugove.
Tunis je tako prošlog tjedna odgodio posjet izaslanstva Europske komisije kako bi razgovarali o detaljima sporazuma o migracijama. Također, prošlog je mjeseca zabranio ulazak pet članova vanjskopolitičkog odbora Europskog parlamenta na sastanke o političkoj situaciji u Tunisu, rekavši kako neće dopustiti miješanje u unutarnje stvari zemlje.
Bruxelles, po inerciji, probleme želi riješiti novcem
Dodao bih slijedeće: Tunis je EU-i opalio šamar poniženja i otrežnjenja! Dokazao je kako Bruxelles, po inerciji iz nekih boljih vremena, očito sve svoje probleme s drugima nastoji rješavati novcem i izdašnim financijskim ponudama koje druga strana teško može odbiti.
Međutim, novca, koliko se god on busao u prsa, sve više nedostaje. I geoekonomska i geopolitička kriza na europskom tlu uzimaju svoj danak. Ukrajinski rat postao je „crna rupa“ za usisavanje europskog novca, pokrenuta masovna proizvodnja streljiva 155mm za Ukrajinu zapela je i zbog financija i zbog nepostojanja konkretnih ugovora s proizvođačima koji bi im jamčili barem povrat uloženih sredstava u idućih deset godina (od predviđenih milijun komada streljiva do kraja ove godine, taj je iznos dosegao svega do 300.000). Na jučerašnjem, gromko najavljenom sastanku Vijeća ministara vanjskih poslova EU po prvi put održanom izvan Unije – u Kijevu, na kraju se ministri nisu mogli složiti oko dodjele 5 milijardi dolara pomoći za tu zemlju, i td., i td.
Dakle, osim nedostatka političke volje i odlučnosti da se problem s ilegalnim migrantima nazove svojim imenom – krizom, koja nije lokalnog već sveopćeg karaktera, i da se sukladno tome usvoji zajednička strategija bez primjesa politikanstva i ideologija pomiješanih s praznim pričama oko ljudskih prava i sl. (što s ovom krizom nema nikakve veze jer su uzroci i posljedice puno kompleksniji i ozbiljniji), Europskoj uniji nestaje i novca za razbacivanje. Tiskat ćemo eura koliko treba, a probleme će za nas rješavati netko drugi – bio je moto europskih elita.
Međutim, receptura očito više ne funkcionira! Drugi imaju prećih briga, da bi mislili na rješavanje onih europskih. Ova će prije ili kasnije morati sama zavrnuti rukave. Što prije, bit će manje bolno.