Naivan netko mogao je pomisliti da su barbarski pohodi na kulturnu baštinu stvar daleke prošlosti, dok sezonu nisu otvorili prizori stranih turista koji povraćaju, uriniraju i divljaju u srcu Dioklecijanove palače. Haračenje Splitom priziva misao na uništenje hrama Bal Šamina u Palmiri, drevnog arhitektonskog dragulja Sirije, koji su džihadisti sravnili sa zemljom: oba su grada zaštićena svjetska baština, oba pod zaštitom UNESCO-a, razlika je u tome što je Palmira nastradala fizički, a Split “samo” duhovno. Šteta u Palmiri nenadoknadiva je; izgubljeni su golemi kipovi, a značajan dio grada neće biti moguće rekonstruirati ni uz angažman najvećih stručnjaka. No što je s devastacijom Splita i drugih središta kulturne baštine u Hrvatskoj?
Zaustaviti trend
Nije pitanje samo može li se proces uništenja naših priobalnih gradova najprimitivnijim oblicima turizma zaustaviti. Naravno da može. Lokalna vlast treba samo uvesti pravila kakva uređeni europski gradovi odavna imaju – i inzistirati na njihovoj provedbi. Važnije je pitanje može li se neutralizirati šteta koja je već učinjena sustavnim višegodišnjim zanemarivanjem baštine i slijepim prepuštanjem divljem turizmu. To je veći izazov.
U Velikoj Britaniji, odakle dolazi dobar dio razularene mladeži koja stvara probleme stanovnicima Dalmacije, već je cementiran dojam o Hrvatskoj kao o destinaciji za jeftinu zabavu; jedna je anketa pokazala da Britanci dolaze u Hrvatsku gotovo isključivo radi partijanja, takav je dojam i u skandinavskim zemljama. Može li se više uopće odraditi globalno ispravljanje imidža i je li Ministarstvo turizma uopće sposobno odraditi radikalnu međunarodnu PR intervenciju koja bi svijetu pokazala da smo zemlja neprocjenjivo vrijedne kulture, a ne europski javni zahod?
Kulturni turizam u trenutnoj se situaciji kod nas čini oksimoronskim spojem. Iz perspektive kulturnjaka elitista, on podrazumijeva vulgariziranje kulture, svođenje izvrsnog na razinu prosječnog, dok je iz perspektive turističkih agencija kulturni turizam tek potrošan proizvod. Balans je ipak ostvariv, kako pokazuju europske metropole od Rima do Pariza, od Kopenhagena do Londona. Najveći problem domaćeg turizma, prekratku sezonu, upravo bi razvijeni kulturni turizam mogao riješiti jer on ne zna za sezonalnost i živi tijekom cijele godine.
Motivacija posjetitelja
Evo kako ga definira Svjetska turistička organizacija (UNWTO): to je vrsta turizma u kojoj je motivacija posjetitelja učenje, otkrivanje, doživljaj i uživanje u materijalnim i nematerijalnim kulturnim atrakcijama, to jest proizvodima u turističkoj destinaciji, s tim da se proizvodom smatra skup osebujnih materijalnih, intelektualnih, duhovnih i emocionalnih obilježja društva koji obuhvaćaju umjetnost i arhitekturu, povijesnu i kulturnu baštinu, kulinarsku baštinu, književnost, glazbu, kreativne industrije i živu kulturu koja uključuje životni stil, vrijednosne sustave, vjerovanja i tradicije. Konkretnije, kad bismo ostvarili održivi kulturni turizam kakav u svojim smjernicama promiče Europska unija, umjesto razuzdane mladeži koja urinira i povraća po drevnim zidinama dobili bismo visokoobrazovane turiste visokog socioekonomskog statusa, koji (prema podacima Bywatera) imaju specifične interese, troše više novca u hotelima, restoranima i općenito kupuju više te su pretežito stariji, iskusni putnici koji posjećuju natprosječan broj kulturnih atrakcija tijekom svojega putovanja, no osim kulturnog proizvoda, očekuju i drugi osmišljeni kvalitetni paket, primjerice prijevoz, smještaj, restorane i posebne sadržaje visoke kvalitete.
Kojim bi adutima Hrvatska ovog ljeta mogla zaozbiljno započeti graditi održivi kulturni turizam? Jedna od najpotentnijih destinacija je Salona. To je naša Palmira. Antički grad prepun neprocjenjivih spomenika, građevina, hramova, grobnica, nekadašnja metropola rimske provincije Dalmacije i četvrti grad po veličini u cijelom Rimskom Carstvu, koji se prostire na velikom području arheološkog parka samo šest kilometara udaljenog od jezgre Splita, temeljito je zanemaren. Prva asocijacija na održivi kulturni turizam, ali i na baštinu koja propada, upravo je Salona.
Potpuna nebriga
“Salona desetljećima čeka trenutak da se krovne institucije konačno dogovore o njezinu očuvanju i pretvaranju u arheološki park dostojan njezine iznimne vrijednosti”, ističe prof. dr. sc. Lidija Petrić s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, koja se intenzivno bavi upravo kulturnim turizmom.
Situacija vezana uz vođenje Salone mogla bi se svesti na uzrečicu “puno baba, kilavo dite”: upravljaju njome i Arheološki muzej u Splitu i grad Solin i županija Splitsko-dalmatinska, no čini se da nikomu nije visoko na popisu prioriteta. Salonom i arheološkim parkom Starine tek ponekad zaluta koji turist, no sadržaja nema, sarkofazi koji svjedoče o bogatoj povijesti Hrvata zarasli su u travu i prepušteni propadanju, a sve je zapravo jedan divlji pseći park kojim nije ugodno ni proći. Ponekad ljeti zažive, na noć ili dvije, Tusculum i amfiteatar, kad se u njih useli koja predstava s programa Solinskog kulturnog ljeta. Popularan je program “Romantika u Saloni” koji u amfiteatru rekreira borbe gladijatora; i ako bi se institucije htjele napokon pozabaviti Salonom, to bi bio jedan od putova kojim se može krenuti.
Prema istraživanju Instituta za turizam “Stavovi i potrošnja turista – TOMAS Hrvatska 2019.”, kultura i umjetnost su peti najvažniji motiv za posjet Hrvatskoj, a među aktivnostima vezanima uz kulturnu ponudu u hrvatskim destinacijama gosti su prema prioritetu naveli sljedeće aktivnosti: razgledavanje gradova, posjeti povijesnim građevinama, posjeti muzejima, galerijama i izložbama te posjeti kulturnim događanjima.
Prema prikupljenim podacima o zadovoljstvu ponudom destinacije, vidljivo je da su turisti vrlo zadovoljni atmosferom destinacije, dok su kulturno-umjetničkom ponudom i kvalitetom razgledavanja umjereno zadovoljni. Kvaliteta događanja i priredbi ocijenjena je kao niska.
Atmosfera destinacije
Hoće li, onda, ovogodišnja kulturna ponuda u primorskim gradovima otvoriti put prema održivom kulturnom turizmu? Odgovor je: ne znamo. Ako je suditi prema čudnoj situaciji s najvećom splitskom kulturnom manifestacijom, Splitskim ljetom, čini se da idemo unatrag: naime, 69. izdanje tog tradicionalnog kazališnog festivala dva tjedna prije nije imalo ni objavljen program. Ako ste tada otvorili službenu stranicu festivala, dočekala vas je samo nehajna poruka: “Uskoro”. Ne zna se, zapravo, ni hoće li se festival održati: Vicko Bilandžić, novi intendant splitskog HNK-a i ujedno šef Splitskog ljeta, nije se javno oglasio baš ni o jednom detalju programa. Ovakvo vođenje ozbiljne kulturne manifestacije nezamislivo je; srodni europski festivali objavljuju program mjesecima unaprijed, a često i po završetku prethodnog izdanja. Festivali poput Splitskog ljeta čine okosnicu kulture u ljetnim mjesecima i zbog toga ovakav ležerni pristup informiranju javnosti o programu budi sumnje u kompetentnost organizatora.
Objavljena je, ipak, najava ponovne izvedbe drame “LizistRATa” redatelja Paola Magellija na otvorenoj pozornici Meštrovićeva Kaštilca 6., 8. i 10. srpnja, kao dio pretprograma 69. Splitskog ljeta. Nastala po tekstovima Aristofana, Homera, Mate Matišića i Predraga Lucića u dramaturškoj obradi Željke Udovičić Pleštine i izvedbi dramskog ansambla Hrvatskog narodnog kazališta Split, “LizistRATa” govori o moći žena da zaustave užase rata.
Pacifizam, feminizam i ženski gnjev na momente su komični, a na momente istinski tragični začini Magellijeve redateljske zamisli koju dodatno podcrtava glazba Damira Martinovića Mrleta. Upravo je LizistRATa bila izvor nadahnuća Mrletu za pjesmu “Mama ŠČ!”.
Organizacija 74. Dubrovačkih ljetnih igara shvaćena je neusporedivo ozbiljnije od Splitskog ljeta: program je najavljen još u veljači, a tijekom 47 festivalskih dana (od 10. srpnja do 25. kolovoza) publici će predstaviti program hrvatskih i inozemnih umjetnika, vlastitu produkciju te gostovanja. Pred brojnom međunarodnom publikom približno tisuću umjetnika izvest će više od 70 dramskih, glazbenih, plesnih, folklornih i drugih programa na gotovo 20 ambijentalnih lokacija grada Dubrovnika.
Meka za publiku
Prva dramska premijera na ovom najvećem ljetnom festivalu održat će se u srijedu 12. srpnja na Lokrumu, riječ je o adaptaciji romana prvijenca Ivane Lovrić Jović “Vidi kako Lokrum pere zube” u režiji Paola Tišljarića, a igraju Marija Šegvić, Sandra Lončarić, Mirej Stanić, Anja Đurinović, Perica Martinović, Nika Lasić, Boris Matić i Bojan Beribaka. Zatim, u koprodukciji sa Zagrebačkim kazalištem mladih, na Igrama će se 21. srpnja održati premijera Shakespeareove komedije “Na tri kralja ili kako hoćete” koju režira poljski redatelj Grzegorz Jarzyna, a glume Dado Ćosić, Anđela Ramljak, Mia Melcher, Katarina Bistrović Darvaš, Petra Svrtan, Doris Šarić Kukuljica, Barbara Prpić, Mateo Videk i Toma Medvešek. Tu je još i premijera monodrame Dražena Šivaka “Maske”.
U Slavoniji traje Osječko ljeto kulture, koje okuplja sve važnije kulturne institucije u gradu, donosi obilje gostovanja i premijeru predstave “Testosteron” Jasmina Novljakovića, crnu komediju poljskog autora Andrzeja Saramanowicza o, riječima redatelja, “muškom macho stavu i svoj tuzi opterećenja da moramo biti uspješni u poslovnom i seksualnom svijetu”. Šibenik pak ima više ljetnih uspješnica koje iz godine u godinu privlače sve više gostiju: nekoliko glazbenih festivala, obnovljenu infrastrukturu svojih utvrda i pametne inovacije. Najveći festival u gradu je onaj najstariji: Međunarodni festival djeteta traje do 8. srpnja, a u gusto zasićenom programu osobito se zanimljivom čini predstava “Ancestors/Pretci” u produkciji Vijetnamskog nacionalnog lutkarskog teatra, spektakl za djecu i odrasle koji traje pedeset minuta.
Teoretičari kulturnog turizma, koji se od devedesetih više ne promatra kao tržišna niša nego kao ključan dio osnovne ponude, kao temeljne preduvjete za razvoj kulturnog turizma destinacije navode postojanje kritične mase sličnih ili kulturom kompatibilnih atrakcija, postojeći imidž destinacije, turističku atraktivnost destinacije te već dostignuti turistički promet u destinaciji. Drugim riječima, kulturni je turizam najpametnije razvijati tamo gdje turisti već rado dolaze u većim brojevima, a tamo gdje je turistička aktivnost slaba u pravilu ga je izrazito teško razviti.
Stroga pravila
Ovo je dobra vijest za Split: problem sa stranim gostima koji palaču tretiraju kao noćnu posudu treba jednostavno rješavati širenjem kulturne ponude (uz uvođenje strožih pravila u vezi s konzumiranjem alkohola na javnim površinama i intenzivniju kontrolu provedbe). Za koju godinu, Dalmacija bi se mogla otresti stigme party-destinacije, koja zasad privlači barbare plićeg džepa i slabog mjehura.
Solidno promišljenom kulturnom turizmu u našoj je centraliziranoj sredini ipak najbliži Zagreb. Zapuštena metropola s nagomilanim komunalnim problemima, od nezapamćene najezde komaraca preko podivljalih nepokošenih zelenih površina do neadekvatnog zbrinjavanja otpada, ovog lipnja izgleda gore nego ikad. No jedna od rijetkih oaza sklada i ljepote je na Tomislavcu, gdje se do kraja mjeseca održava Zagreb Classic, open air festival klasične glazbe. Vrhunski svjetski i hrvatski glazbenici izvode najbolje od glazbene klasike na impozantnoj pozornici pod zvijezdama ispred Umjetničkog paviljona. Otvorenje je na prvi dan ljeta (i svjetski dan glazbe) 21. 6. dovelo glazbenike potvrđene na prestižnim svjetskim pozornicama, među njima i Josipu Bilić, ludo talentiranu mladu sopranisticu. Ugođaj festivala je pomalo mediteranski, program se prati s piknik-dekica, ovo je jedinstven kulturni proizvod koji vole i turisti i Zagrepčani, a već nakon prvog izdanja 2016. godine stekao je kultni status i mnoge regrutirao u obožavatelje klasike.
Foto : Spencer Davis
