Ništa čudno ….. nažalost
Nakon dva nezapamćena masakra koja su se dogodila u Srbiji prošlog tjedna, dio srbijanskih medija optužuje Hrvatsku da želi srušiti predsjednika Aleksandra Vučića, referirajući se na pojedine tekstove koji se objavljuju u hrvatskom medijskom prostoru.
Naime, u očitom pritisku javnosti s kojim se suočava nakon što je 13-godišnji dječak u beogradskoj školi ubio osmero učenika i domara, a 20-godišnjak u mahnitom krvavom pohodu u Mladenovcima upucao osmero ljudi, Vučić se obrušio i na prosvjede koji su se održali 8. svibnja kada su desetci tisuća ljudi izašli na ulice Beograda, poručivši vlastima da će “cijela Srbija stati” ako do 12. svibnja ne budu ispunjeni njihovi zahtjevi kojima traže zaustavljanje nasilja u javnom prostoru.
Vučić je, gostujući na prorežimskim medijima, pokušao umanjiti razmjer prosvjeda, rekavši da se tamo okupilo samo 9000 ljudi, a proeuropsku oporbu koja je pozvala na prosvjed optužio je da su “lešinari” nad tragedijom u beogradskoj školi.
Komentirajući da mediji u Hrvatskoj pozorno prate posljednje događaje vezane uz dva masovna ubojstva u Srbiji i da im je on u središtu pažnje, Vučić je upitao zašto je on prva vijest u Hrvatskoj, a hrvatski premijer i predsjednik Andrej Plenković i Zoran Milanović to nisu u Srbiji.
Najavio je i održavanje ‘najvećeg skupa ikada održanog u Srbiji’, koji bi se trebao dogoditi 26. svibnja, a oporba već upozorava da je ‘strah paralizirao režim’ te da poziva jednu skupinu građana da se suprotstave drugoj.
Traženje vanjskih neprijatelja
U traženju vanjskih neprijatelja priključio se i dio medija u Srbiji. Tako, primjerice, srpske Novosti objavljuju tekst naslova ‘Ustaške sluge jedva dočekale tragedije u Srbiji: U hrvatskim medijima traže Vučićevu glavu’, koji je, s malo prilagođenim naslovom, prenio i B92.
Novosti.rs tako pišu, uz fotografije nekolicine naslovnica, kako su “hrvatski mediji iskoristili dvije tragedije koje su zadesile našu zemlju za napad na predsjednika Vučića te da u naslovima tih tekstova traže glavu predsjednika, a ovakvi natpisi pokazuju ništa drugo nego da je upravo Vučić prepreka ustašama za njihovu dominaciju na Balkanu’.
Kako bi dodatno poduprli svoju tezu u Vučiću kao žrtvi domaćih i vanjskih neprijatelja, podsjetili su na autorski tekst vladike bihaćko-hercegovačkog, Sergija, iz 2020. godine, o napadima na srbijanskog predsjednika.
Dijelove teksta koji citiraju prenosimo u nastavku:
“Da živim u Beogradu ili negdje u unutrašnjosti Srbije, možda bih o predsjedniku Vučiću razmišljao na nešto drugačiji način, možda bih, kao mnogi, više bio vođen osobnim, a manje nacionalnim interesima.
Ali, pošto sam monah i episkop koji živi i stoluje u manastiru Rmnju, na pustoj i surovoj granici Bosne i Like, moj pogled na život, suživot, na prilike i neprilike, uvjetovan je samo jednim – željom da duhovno i biološki preživi ovo moje malo i nejako stado Hristovo, koje mi je dato na brigu i staranje. Već tri desetljeća mi se brinemo da ne nestanemo, da nas ima, da ostanemo tamo gdje nas je oduvijek bilo.
Za ostvarenje ovih skromnih želja uvijek nam je nedostajala pomoć, bratska ruka i razumijevanje. Zbog toga smo više iskrvarili poslije rata nego u samom ratu, jer ratne rane nam nitko nije želio vidati. Međunarodna zajednica nije bila zainteresirana da nam pomogne, a Republika Srpska nedovoljno jaka da nas snažnije podrži.
I kada smo, od mnogo nade i gledanja u istom pravcu, za čas okrenuli glavu od matice Srbije, predsjednik Vučić je pogledao nas. I ne samo pogledao, već i pomogao, i pohodio nas, dva puta, kao nijedan predsjednik Srbije do tada”, piše vladika Sergij, pa nastavlja kako je Srbija uložila novac u svaku općinu i grad Republike Srpske te četiri općine sa srpskom većinom u Federaciji BIH pa zahvaljujući tome imaju vrtiću, bolnice i ceste.
Vladika je pisao i da se svakodnevno ispaljuju otrovne strelice kako bi se sve to omalovažilo.
“Napada se onaj koji je bjesomučno napadnut u Srebrenici, pokušava se diskreditirati onaj koji je pomogao toj istoj Srebrenici, kao nitko do tad, a sve sa ljudskom željom da se ratne rane izliječe međusobnim povjerenjem, da nam, svima zajedno, ovdje bude bolje, da svi imaju posla, da nitko ne odlazi u bijeli svijet samo da bi našao posao a izgubio sve ono što ima samo u zemlji u kojoj je rođen – rođake, prijatelje, uspomene, sreću…
Kada se vidjelo da je sve teže plašiti one druge i drugačije velikosrpskim nacionalizmom, jer je ta matrica odavno istrošena, onda se došlo na ne tako novu ideju da se za sve okrive Rusi, pa da se oni drugi i drugačiji plaše njima i, naravno, Vučićem kao njihovim eksponentom.
Uzalud! Dovoljno je pogledati čije su banke, trgovački centri, gdje odlazi radna snaga i svakome će sve biti jasno. Nekome je, očigledno, dosadio mir i napredak, pa bi sada, osokoljen rezultatima američkih predsjedničkih izbora otvorio stare rane, da ubije i ono malo nade koje imaju ovdašnji Srbi, Hrvati i Bošnjaci, željni mira i povjerenja, željni svoje djece iz Njemačke, unučadi iz Irske, prijatelja iz Amerike. Bosna i Hercegovina u kojoj živim, u kojoj služim i u kojoj ću kosti ostaviti, ima komparativne prednosti: Hrvatska pomaže Hrvate, Srbija Srbe, islamski svijet Bošnjake.
Nije ovoj raspetoj zemlji problem Aleksandar Vučić, već frustracije onih koji bi ovu zemlju krojili po svome, a u toj političko-krojačkoj zamisli ovdje bi bilo Srba tek toliko da dekorativno ukrase vjerski i nacionalni monolit zamišljen u nekom od mračnih centara moći.
Znam da to predsjednik Vučić ne bi dozvolio, baš kao ni predsjednik Dodik, kao ni svaki drugi čestiti Srbin kojem je stalo da iza nas nešto ostane u ovoj lijepoj i strašnoj zemlji, koja nije i neće biti ničiji plijen, već prostor u kojem će život nadjačati smrt, u kojem će biti brojnije nove kolijevke nego radne vize, u kojem će susjed vjerovati svome susjedu kao bratu rođenom. Dok god raspinju Aleksandra Vučića, znam da nam je dobro krenulo, da nam ide, da smo tu gdje jesmo. Kad ušute, znat ću da nije kako treba, da nestajemo i da nas neće biti. Vučićevo raspeće je naše uskrsnuće!”, poručio je vladika u tom tekstu 2020.
Foto : Predsjedništvo Srbije