Na to, koliko su različiti pristupi jednoj te istoj stvari unutar „osjetljivih“ geopolitičkih tema između tzv. anglo-sfere i one unutar Europske unije, već sam više puta ukazivao. Prije svega u kontekstu slobode ne samo izražavanja osobnih stavova novinara i autora u njihovim komentarima ili analizama, već i u samom prenošenju konkretnih događaja odnosno vijesti kao takvih – dakle, istine!
U tom su smislu američki i britanski mediji znatno objektivniji, preciznije – manje sputani „kočnicama“ visoke politike od onih europskih.
Ulaziti u detalje zašto je to tako sada bi iziskivalo bi previše vremena. Zato ću se radije osvrnuti na jedan konkretni primjer koji to najbolje i dokazuje – iako ih, na žalost, ima bezbroj, piše geopolitika.news.
Lavrov u New Delhiju
Tako njemačka agencija dpa 4. ožujka piše da je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, u Indiji, na geopolitičkoj konferenciji Raisina Dialogue održanoj u New Delhiju u prošli petak, još jednom pokušao reći kako je Zapad odgovoran za rat u Ukrajini, što su sudionici iste popratili smijehom (vidi poveznicu ovdje ili ispod teksta).
„Upitan kako je sukob utjecao na rusku energetsku strategiju, Lavrov je odgovorio: “Znate da je rat koji pokušavamo zaustaviti pokrenut protiv nas koristeći ukrajinski narod”, izjava koju je publika popratila smijehom.
„Na kraju polusatne rasprave tijekom Raisina Dialogue, indijske konferencije o geopolitici i geoekonomiji koja se svake godine održava u New Delhiju, moderator je upitao Lavrova može li obećati da će se sljedeći razgovori održati u manje “konfliktnim” vremenima. “Pa, Amerikanci bi sigurno predložili neka pitanja koja bi vam mogla poslužiti”, rekao je napuštajući pozornicu uz smijeh publike.“
Dakle, tako o ovoj geopolitičkoj konferenciji u New Delhiju piše njemačka agencija, iako bi, zapravo, naglasak trebao biti na posve drugim stvarima, pa možda i na samoj činjenici kako to da su Lavrova uopće na tu konferenciju organizatori i pozvali s obzirom da su među njima i američki i britanski think tankovi – kao i činjenicu o gotovo jednogodišnjem američkom nastojanju potpune međunarodne izolacije Rusije.
Možda još više i u kontekstu da su neposredno prije toga, u New Delhiju, na marginama ministarskog sastanka G20, neočekivano razgovarali američki državni tajnik Antony Blinken i njegov ruski kolega Sergej Lavrov. Pa makar samo i 8 minuta, kako je kasnije objavio State Department. Jer Blinken je uoči dolaska najavio kako ne planira s Lavrovom razgovarati.
Razgovori u doba Hladnog rata
Ovdje bih podsjetio kako su čelnici diplomacija SAD-a i SSSR-a u vrijeme Hladnog rata u drugoj polovici prošlog stoljeća međusobno često osobno razgovarali na različitim međunarodnim forumima, makar su ideološki bili različiti u kozmičkim dimenzijama, i da se gotovo u ničemu nisu slagali. Štoviše, stavovi su im obično bili dijametralno suprotni.
Ali to je posao diplomata, jer tko će to drugi umjesto njih činiti? Vojni zapovjednici, možda? Zauzimanje poza „uvrijeđene mlade“ i ignoriranje nikada u povijesti nije bilo svojstveno diplomaciji niti je toga bilo. Diplomati se mogu slagati ili ne slagati, mogu jedan drugome uljudno kimati glavama, mogu se i svađati – ali razgovarati moraju. To im je primarna dužnost. Za sastanke s istomišljenicima i poslušnicima diplomacija niti ne treba kada je riječ o iznalaženju načina za rješavanje gorućih svjetskih problema.
Ali vratimo se temi.
Pogledajmo sada kako o istoj vijesti – o Lavrovu na indijskoj konferenciji, 3. ožujka piše utjecajni američki liberalni medij The Washington Post – bez ikakve sumnje potpuno odan demokratima odnosno Bidenovoj administraciji.
Smijeh ili pljesak
Autori teksta, Karishma Mehrotra i John Hudson, tako navode:
„Uz glasan pljesak, Lavrov je istaknuo, kako ih je nazvao, “dvostruke standarde” u pitanjima o vojnim sukobima koja su mu upućena, posebno u usporedbi s vojnim intervencijama Sjedinjenih Država koje su provodile proteklih desetljeća. Jeste li se tih godina zanimali što se događalo u Iraku, što se događalo u Afganistanu?”, upitao je moderatora uz glasan pljesak publike. “Mislite li da Sjedinjene Države imaju pravo proglasiti prijetnju svojim nacionalnim interesa bilo gdje na zemlji, kao što su to radili u Jugoslaviji, u Iraku, u Libiji, u Siriji… a vi im ne postavljate nikakva pitanja?”
Međutim, njegova tvrdnja da je Moskva žrtva, a ne agresor u ukrajinskom sukobu izazvala je smijeh i teške uzdahe u dvorani – navodi dalje američki medij.
“Mogu vam dati mnogo primjera koliko je drugih zemalja prekršilo suverenitet drugih neovisnih država. Ako ja postavim izravno pitanje o tome gdje je Europa stala u mnogim takvim incidentima, bojim se da bih kao odgovor dobio samo dugu šutnju.“ – citira Lavrova američki WP.
Isti medij dalje pojašnjava kako je ova konferencija okupila „publiku s rijetkom raznolikošću političkih preferencija i pogleda u našem sve polariziranijem svijetu“.
„Reakcija javnosti odražava različite i ponekad suprotstavljene stavove o sukobu u Ukrajini koji postoje u Indiji i mnogim drugim dijelovima svijeta, poglavito na globalnom jugu.“ Pri tom ukazuje kako na spomenutom sastanku ministara vanjskih poslova G20 u New Delhiju, nije usvojena zajednička izjava zbog protivljenja Kine i Rusije formulaciji vojnog sukoba u Ukrajini.
Tekst u Washington Postu zaključuje se riječima kako je Indija „u tome zauzela posredničku poziciju između dviju svjetskih sila“ (SAD-a i Rusije, op.ZM.) i podsjeća na „snažne povijesne veze s Rusijom koje datiraju još od njezine neovisnosti“, na činjenicu da je Indija „povećala svoj uvoz ruske sirove nafte na rekordne razine“ i da je New Delhi „dosljedno bio suzdržan pri svakom glasovanju u Ujedinjenim narodima koje je pozivalo na prekid ruske vojne operacije“.
Zaključak:
Dakle, nije teško uočiti razliku između dvaju tekstova s kojima se o istoj temi nastoji upoznati javnost odnosno čitateljstvo.
Nije mi jasno zašto bi u EU-i nekome trebalo biti u interesu da se ne objavljuju konkretne stvari, slično kako je to u ovom slučaju učinio WP? Pa nije taj američki medij zbog toga „Putinova agentura“ – kako se već mjesecima vole lijepiti etikete svima onima koji pokušavaju misliti svojom glavom, ne samo po pitanju Ukrajine.
Da, istina nerijetko mnogima ne odgovara, a neki je zbog toga radije pokušavaju skrivati ili njome manipulirati. Međutim, to je, donedavno, ipak bilo isključivo svojstvo nekih totalitarnih država i režima, od kojih upravo Europska unija i njene članice, formalno, na retoričkoj razini toliko zaziru.
Naše građane sigurno ne bi veselilo da se Europska unija u ime geopolitičkih interesa pretvori u novi SSSR i da ih se u tom smislu manipulativno nastoji zaglupljivati. Danas je to, u svijetu globalnog interneta, jednostavno i pogrešno i štetno i nemoguće činiti, pa bi bilo bolje da to shvate i oni koji kod nas od novinarstva sve više prave lakrdiju i nanose nepopravljivu štetu njegovu ugledu.
Autor: Zoran Meter/geopolitika.news