Prije otprilike mjesec dana tjednik 7dnevno raspleo je nevjerojatnu priču o hrvatskoj podružnici velike austrijske BKS banke, priču tešku najmanje 270 milijuna kuna, više od 36 milijuna eura, vjerojatno najveću hrvatsku bankovnu aferu od propasti Riječke banke u ožujku 2002. godine. Prilično iznenadno, brzinom koja je za svaku pohvalu, Trgovački sud u Zagrebu već je 16. prosinca prošle godine donio prvu nepravomoćnu od možda i više desetaka presuda koje se u toj aferi očekuju.
Priča je počela tako što je sama BKS banka na svojim mrežnim stranicama početkom veljače prošle godine ukazala na “malverzacije u podružnici u Hrvatskoj”. “U hrvatskoj podružnici BKS banke dogodila se pronevjera jednog zaposlenika”, na upit austrijskog dnevnog lista Kleine Zeitung odgovorila je predsjednica Uprave banke. “Izgleda da je jedan djelatnik krivotvorio bankovne garancije za klijente. Zaposlenik je odmah suspendiran.”
Drugi potpis
Nakon toga, u lipnju prošle godine, u tjedniku Nacional oglasio se jedan zagrebački poduzetnik požalivši se da BKS banka njegovu trgovačkom društvu odbija isplatiti dvije bankovne garancije na tri milijuna kuna (400 tisuća eura) koje mu je izdala u ime drugog poduzeća kao osiguranje u slučaju da to poduzeće njegovu poduzeću ne vrati pozajmicu.
Obje garancije banka je izdala s obvezom plaćanja “na prvi poziv” i “bez prigovora”, kako je to i uobičajeno. Garancije su bile ispisane na službenom memorandumu banke, sročene u propisanoj formi, ovjerene žigom banke i potpisom glavnog direktora podružnice, uručene u prostorijama banke, “po svim pravilima bankarskog poslovanja”, ispričao je poduzetnik Nacionalu. A kad mu njegov dužnik zaista i nije vratio pozajmicu, poduzetnik je došao u BKS banku naplatiti svoje garancije. I doživio šok: u banci su mu rekli da su garancije krivotvorine i da ih banka neće priznati i isplatiti!
Za banku je problem, naime, bio u tome što je glavni direktor podružnice u Rijeci, kao “osoba ovlaštena za zastupanje”, kako stoji i u hrvatskom Sudskom registru, smio potpisivati garancije samo “skupno s još jednim zastupnikom podružnice”. A na garancijama koje je spomenuti poduzetnik dobio u banci i odlučio protestirati taj drugi potpis – nije bio potpis drugog zastupnika podružnice! Poduzetnik se osjetio prevarenim pa mu nije preostalo ništa drugo nego da BKS-ove garancije pokuša naplatiti tužbom na Trgovačkom sudu u Rijeci.
Vrlo brzo hrvatskim se odvjetničkim i pravosudnim krugovima pronijela vijest da je takvih tužbi u Rijeci i Zagrebu sigurno podneseno više od deset, a možda je taj broj i puno veći. No o pozadini i pravoj svrsi tih garancija nije se znalo ništa. Sve dok glavni direktor riječke podružnice BKS banke Tihomir Zadražil, koji ih je potpisivao i uručivao klijentima, nije pred sudom dao izjavu “da je u tijeku obavljanja poslova u BKS samovoljno i bez znanja i odobrenja BKS-a i protivno propisima i internim pravilima BKS-a neovlašteno izdavao kredite, neovlašteno i bez potpisa drugog zastupnika podružnice izdavao bankovne garancije i neovlašteno raspolagao depozitima klijenata BKS, čime je BKS-u prouzročio materijalnu i nematerijalnu štetu”.
Konačni odgovor
Zadražil je također izjavio da je “krajnji stjecatelj sredstava”, odnosno pozajmica za koje je on “neovlašteno izdavao garancije”, bilo građevinsko poduzeće Zagrebgradnja.
Nakon svih tih informacija bilo je jasno da samo sud na temelju sagledavanja svih činjenica i vrijedećih zakona i propisa o bankama može procijeniti i presuditi je li u pravu BKS banka koja garancije podnesene joj na naplatu smatra krivotvorinama načinjenima s ciljem da se banci otme 270 milijuna kuna (36 milijuna eura), pa ih s punim pravom odbija isplatiti, ili su ipak u pravu trgovačka društva koja su Zagrebgradnji posudila ogroman novac i za njega dobila bankovnu garanciju “po svim pravilima bankarskog poslovanja”, s punim povjerenjem u banku kao instituciju i bez mogućnosti da provjeravaju potpise na bankinim dokumentima, pa opravdano i zakonito traže da banka te garancije ispoštuje.
Prvu naznaku mogućeg konačnog odgovora hrvatskog pravosuđa, s enormnim mogućim posljedicama za poslovanje svih banaka u sličnim slučajevima, dobili smo već dva tjedna nakon članka u ovom tjedniku.
Trgovački sud u Zagrebu po sutkinji Ivani Manestar 16. prosinca 2022. godine presudio je da BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, mora isplatiti 460.000 eura po bankovnoj garanciji koju je izdao zagrebačkom trgovačkom društvu Instrumentarij za njegovu pozajmicu rovinjskom društvu Finmavi, unatoč tome što ni na toj garanciji drugi potpis nije valjan pa je, kako tvrde BKS-ovi odvjetnici, “krivotvorena isprava koja ne može za banku proizvoditi nikakve pravne učinke”.
Iz izvedenih dokaza sud je zaključio da u Instrumentariju nisu znali ni mogli znati da je Tihomir Zadražil krivotvorio potpis druge osobe na predmetnoj garanciji, niti su mogli znati da ni jedna druga osoba u banci nije imala saznanja o sklapanju tog pravnog posla, s obzirom na to da su svi poslovni pregovori vođeni u poslovnim prostorijama banke. Osim toga, garancija je ispisana na poslovnom papiru banke, ima pečat banke i potpis dviju osoba. U konačnici, izdavanje bankovnih garancija ulazi u redoviti predmet poslovanja BKS banke.
Za Trgovački sud u Zagrebu “ispunjeni su svi uvjeti za primjenu članka 260. Zakona o obveznim odnosima” koji kaže da “pisana ponuda obvezuje ponuditelja iako je nije potpisala ovlaštena osoba samo ako je dana na poslovnom papiru s kojim se on služi u svom poslovanju; ako je potpisana na uobičajeni način; ako se odnosi na posao kojim se ponuditelj redovito bavi i njegov redoviti opseg te ako ponuđenik nije znao niti mogao znati da je ponudu potpisala neovlaštena osoba”.
Presuda se temelji i na brojnim drugim pravnim finesama u koje kratki novinski članak ne može ulaziti, no nesumnjivi je zaključak Trgovačkog suda da je “u svakom slučaju valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev za isplatu 460.000 eura”, ne ulazeći pritom dublje u “pozadinske” odnose i eventualne skrivene namjere Tihomira Zadražila, Zagrebgradnje i brojnih manjih i većih tvrtki kojima je Zadražil izdao “krivotvorene” garancije svoje banke i koje “nisu mogle ništa znati”.
Presuda je svakako ohrabrenje za sva ostala trgovačka društva koja BKS-ove garancije pokušavaju naplatiti putem sudskih tužbi i sve one koji su posumnjali da je i sam institut bankovne garancije u Hrvatskoj ugrožen. A bit će zanimljivo i saznati što će Visoki trgovački sud reći na BKS-ovu žalbu koja će najvjerojatnije uslijediti.
Photo by Ricardo CL
