Točno je da je Nataša Tramišak nedavno bila u Uredu europskog javnog tužitelja te da je ondje satima razgovarala s tužiteljicom Sani Ljubičić, potvrđuju naši dobro upućeni sugovornici bliski mladoj HDZ-ovoj ministrici regionalnog razvoja i europskih fondova, referirajući se na informacije kojima naš tjednik raspolaže. Kako kažu, Tramišak je onamo zaista pozvana u svojstvu prijatelja svjedoka, a pitanje svih pitanja jest je li najmlađa ministrica iz aktualne vlade u svojem iskazu otkrila je li premijer Plenković imao kakvih saznanja o aferama svoje kolegice Gabrijele Žalac, s kojom se sastajao i nakon što je Ured europskog javnog tužitelja odlučio krenuti u obračun s njom zbog famozne afere Softver. Kao što je važan odgovor na to pitanje, toliko je važno i pitanje je li Plenković uopće znao za tajno svjedočenje svoje kolegice Tramišak ili je za njega doznao iz medija, baš kao što je iz medija doznao za prijetnje koje je Tramišak dobila i o kojima je javno progovorila a da o tome nije obavijestila premijera.
Kaotična situacija
Nije tajna da je Tramišak bliska osječko-baranjskom županu Ivanu Anušiću, a jednako tako i naš sugovornik blisko surađuje s popularnim županom te nam potvrđuje da je situacija u HDZ-u u najmanju ruku kaotična, napominjući kako nije nemoguće da je Plenković tijekom posljednje rekonstrukcije Vlade Tramišak ostavio u svojem timu i zbog toga što ga drži u šaci svojim saznanjima o aferi Žalac. Uz to, među Anušićevim suradnicima i prijateljima napominju da je, osim Tramišak, vrlo važna i zaboravljena državna tajnica Josipa Rimac, koja daleko od očiju javnosti priprema svoju obranu koja bi mogla kompromitirati vladajući vrh, baš kao što ih je nedavno kompromitirao bivši šef JANAF-a Dragan Kovačević. Jednako kao što se u slavonskom kraju analiziraju okolnosti koje bi mogle ugroziti poziciju premijera Plenkovića, po kavama u Osijeku razrađuju se strategije za unutarstranačka previranja koja su se intenzivirala s aferom INA. Situacija u Zagrebu nikada nije bila napetija, komentira naš dobro upućeni sugovornik te naglašava da u slavonskom bloku računaju na to da će se Plenković nakon europskih izbora povući s hrvatske političke scene. Naime, prema njihovoj teoriji, Plenković bi se, pritisnut hrvatskim aferama, na tim već spomenutim izborima trebao kandidirati kao nositelj liste, nakon čega će otići u Bruxelles i ondje nastaviti vlastitu karijeru. Koliko je ta opcija realna, teško je reći, s obzirom na to da u Plenkovićevu timu svjedoče kako on živi za osvajanje trećeg uzastopnog mandata. Za osvajanje svojeg prvog mandata na čelu HDZ-a, u slučaju da se Plenković zaista povuče iz hrvatske politike, mogli bi se, prema tezama našeg slavonskog sugovornika, boriti predsjednik Sabora Gordan Jandroković, Ivan Anušić, ali i Miro Kovač koji sve češće istupa u medijima, ali i na lokalnim televizijama koje su naklonjene Anušiću i takozvanom desnom krilu HDZ-a.
Drugi kandidat
Računica iz Slavonije kaže da bi se u ovom scenariju Anušić i Kovač sučelili u drugom krugu te da bi u tom scenariju Kovač imao velike šanse za pobjedu na unutarstranačkim izborima, nakon kojih je spreman nastaviti suradnju s Anušićem te u stranci provesti konkretnu i ozbiljnu čistku koruptivnih kadrova koje je spreman osobno prijaviti. Kako tvrde upućeni, Kovač i Anušić nisu u neprijateljskim odnosima, premda je bivši ministar vanjskih poslova tijekom svoje prve kandidature na unutarstranačkim izborima surađivao s Milijanom Brkićem, u međuvremenu je shvatio da mu ta suradnja nije bila od koristi pa se distancirao od Vase i odlučio graditi ozbiljniju političku priču jer smatra da na prošlim HDZ-ovim izborima nije dobio priliku pokazati što zna i umije, iako je u sučeljavanjima s Plenkovićem uspio dokazati da je jedan od rijetkih domaćih političara koji mu mogu verbalno konkurirati. Tako se polako na desnom krilu HDZ-a spremaju čak dvojica kandidata koja bi navodno mogla destabilizirati Plenkovićevu poziciju. Premda se ovi planovi ne doimaju realnima, evidentno je da se na HDZ-ovu desnom spektru nešto kuha, a u Slavoniji se to naziva borbom za opstanak vladajuće stranke. Ako Plenković ostane na čelu HDZ-a, HDZ neće osvojiti treći mandat, komentira naš slavonski sugovornik te naglašava da su premijerovi oponenti već angažirali stručnjake koji su na terenu proveli diskretnu, ali realnu anketu prema kojoj HDZ danas stoji mnogo lošije nego što se to u službenim anketama prikazuje te da HDZ, prema njima, stoji na oko 45 posto, što je daleko od sastavljanja Vlade. Uz to, kao dugoročan problem svoje stranke za opstanak na vladajućoj poziciji Anušiću bliski HDZ-ovci vide loš stranački koalicijski potencijal. Kada bi Anušić ili Kovač pobijedili na unutarstranačkim izborima i kao takvi sudjelovali u formiranju Vlade, oni bi bez problema mogli surađivati i s Mostom i s Domovinskim pokretom, ali i sa Suverenistima te bi mogli formirati veliku domoljubnu koaliciju, dok Plenkoviću, kada su koalicije u pitanju, ne ostaje previše prostora za manevre jer njegovi aktualni partneri ionako ne prelaze izborni prag.
Trajno nepovjerenje
Sve te teorije u Plenkovićevu timu nazivaju početkom unutarstranačkog rata, kojega je Plenković prilično svjestan jer i u ministarskim redovima sjede ljudi na koje se ne može osloniti. Do te je mjere Plenković postao oprezan, da više ne vjeruje gotovo nikomu, pa ni svojem vjernom suradniku Tomi Medvedu, kojega najbliži premijerovi suradnici nazivaju iskusnim generalom, ali lošim komunikatorom i operativcem, u čemu mnogi vide razlog Plenkovićeva nesnalaženja. Da bi Plenković lakše plivao političkim vodama, morao je oko sebe složiti jak tim, a on to nije pravodobno učinio pa se sada svakom njegovu ministru može pronaći mana. Izuzetak je eventualno Davor Božinović, koji bez puno pompe korektno odrađuje svoj dio posla, no zato Plenković muku muči sa svim ostalim resorima i sa svim ostalim ministrima, zbog čega se nerijetko čini da predsjednik Vlade nije svjestan realnosti i okolnosti koje ga okružuju. Jedna od tih okolnosti svakako su afere koje Plenković ne uspijeva gurnuti pod tepih, baš kao što ljetos nije uspio skriti animozitet prema ministrici Tramišak. Javno je prilično izravno dao do znanja naciji da Tramišak ne uživa njegovo povjerenje i to je do danas ostalo na toj razini. Ona u njegovoj vladi sjedi samo zato što je Anušić tako postavio stvar, što mu je postavio uvjete, odnosno, kako se svojedobno pisalo, zaprijetio mu rušenjem Vlade ako makne ministricu koja je ovih dana u uredu Sani Ljubičić otvarala dušu spominjući svoju prethodnicu Žalac, zbog koje je početkom rujna u USKOK-u ispitan bivši ministar financija Zdravko Marić, koji je ondje otkrivao pojedinosti o okolnostima dodjele kredita državne banke HBOR za vjetroelektrane Krš-Pađene. Nije tajna da USKOK tereti bivšu HDZ-ovu ministricu Žalac i njezinu prijateljicu Josipu Rimac da su zlorabile svoj položaj i dugotrajno lobirale te pritiskale članove Nadzornog odbora i Upravu banke da odobri taj kredit. Marić tom istragom nije obuhvaćen pa je svoj iskaz dao u svojstvu svjedoka, i to zbog toga što je bivši ministar bio potpredsjednik Nadzornog odbora HBOR-a, a mjesec i pol prije dodjele kredita imao je i interni sastanak s investitorom Milenkom Bašićem iz C.E.M.P-a.
Loš dojam
Podsjetimo, Bašić je tražio kredit od 130 milijuna eura za financiranje investicija, a na koncu mu je odobren kredit od 80 milijuna eura. Izgledno je, dakle, da za Plenkovića problem ne predstavlja samo afera INA nego i sve one afere koje su privremeno gurnute pod tepih, ispod kojega bi moglo izaći podosta neugodnosti na koje su njegovi rivali spremni. Pitanje je, međutim, dokle zaista vode krakovi svih tih afera, a oni koji poznaju Plenkovića reći će da on bez pitanja ne bi uzeo ni gumeni bombon te da ga se na tome ne može rušiti. No Plenković izgleda s vremena na vrijeme, što zbog promašenog tima, što zbog promašenih poteza, diskreditira sam sebe, čak i onda kada to nije potrebno, baš kao što je to bilo u slučaju diskretnog sastanka s bivšom ministricom Žalac, koji je u očima javnosti ostavio loš dojam i koji je poslao poruku da Plenković nešto mulja o ovim aferama. Jednako tako, i njegovo izbjegavanje Antikorupcijskog vijeća ostavlja dojam da Plenković nešto krije o aferi INA te da su riječi Dragana Kovačevića koji ga je prozvao za gašenje sisačke rafinerije na tragu istine. Posebno je za Plenkovića osjetljiva baš situacija sa Žalac o kojoj je svjedočila Tramišak. Kako tvrde upućeni, Plenković i danas smatra da je Žalac u Ministarstvu regionalnog razvoja odrađivala korektniji posao od Tramišak, koju i njezini suradnici iz Ministarstva opisuju kao krutu i tešku ženu koja zasad ne otkriva što je točno ispričala europskoj tužiteljici Sani Ljubičić jer ni nakon desetak dana od našeg upita odgovor na pitanja koja se odnose na njezino tajno svjedočenje nismo uspjeli dobiti pa je i ta šutnja možda nagovještaj novog sukoba u vladajućim redovima koji bi uskoro mogli još ozbiljnije eskalirati i puniti medijske stupce.