Poglavar Srpske pravoslavne crkve Porfirije, 46. po redu patrijarh, danas je uveden u tron patrijarha srpskih u Pećkoj patrijaršiji – povijesnom sjedištu poglavara Srpske pravoslavne crkve.
U drevni sveti tron arhiepiskopa pećkih i patrijaraha srpskih uveli su ga najstariji arhijereji – mitropolit dabrobosanski Hrizostom i mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije. Inače, Porfirije je ustoličen prije godinu i pol u Sabornoj crkvi u Beogradu kao poglavar SPC-a, a u Peći je obavljen završni obred. Ovime se upotpunjuje njegova titula koja glasi arhiepiskop pećki, mitropolit beogradsko-karlovački i patrijarh srpski.
Mitropoliti su uručili patrijarhu simbole patrijarha – panagiju, odnosno ikonu koju episkop nosi na prsima, a na kojoj je predstavljena Bogorodica s malim Kristom na rukama, dok je na drugoj strani Isus Krist ili Sveta Trojica u vidu tri anđela, zatim štap i svečanu odjeću.
Uslijedila je tama
Zanimljivo, za vrijeme ustoličenja dogodila se neobična situacija. Naime, nestalo je struje pa je dio obreda obavljen u mraku. Porfirije je održao i govor, tzv. “besedu”, iz koje se izdvaja apel upućen Srbima i Albancima.
“Sa ovoga svetoga mjesta pozivam da se molimo za sve ljude, naše braću i sestre, ali i sve sunarodnjake s kojima živimo na ovom prostoru, za braću Albance. Da gradimo zajedno mir, kao što su je gradile čestite albanske obitelji, koje su čuvale ovu svetinju, kao i visoke Dečane. Iako su oni bili muslimani, znali su da je tamo gdje je prisutna molitva prisutan i Bog. I da Bog kao apsolutna ljubav ne gleda tko je tko.
Danas u čitavom svijetu nameću nemir, a program naše crkve i ovoga patrijarha jeste mir. I to prvo pomirenje praštanje i mir s onima koji su nam najbliži. Mir koji nam je najpotrebniji, nama i našoj djeci. Mir koji dolazi kao dar Božji je istovremeno i naš unutrašnji mir sa samim sobom, ali i vanjski sa svim ljudima i nama samima. Mir je ono što Bog očekuje od nas ali i naši sveti arhiepiskopi i patrijarsi.
Pećki tron je najbliži tron Bogu koji je naš narod sagradio. I zato je Pećka partijaršija najveća i najvažnija kuća. I kada smo daleko odavde za nas važe stihovi: Ako te zaboravim Peći, neka me zaboravi desnica moja, jer odavde dolazi blagoslov Svetog Save i svetih patrijaraha. Taj blagoslov čuva sve naše svetinje na KiM. Ovdje smo se rodili za Krista. Stekli smo vjeru. I kad god dođemo na Kosovo, vraćamo se kao bludni sin koji se vraća ocu iz stranih zemalja“, poručio je Porfirije.
