IZA KULISA
Iako se to u medijskom prostoru iznimno rijetko spominje, stanovnici Slavonije i Baranje i više su nego dobro upoznati s mađarskim investicijama u tu regiju. Diljem Baranje obnavljaju se mađarski domovi kulture, Mađari što izravno, što preko posrednika ulažu u poljoprivredna zemljišta te na sve načine potpomažu rasprostranjenu mađarsku manjinu u ovome kraju.
Nije tajna da su Mađari velik novac uložili i u Osijek, a kako je mađarske predstavnike primao i dočekivao bivši osječki gradonačelnik Ivica Vrkić, tako ih sada srdačno dočekuje HDZ-ov dvojac predvođen županom Ivanom Anušićem i gradonačelnikom Osijeka Ivanom Radićem. Ne bi u tome bilo ništa sporno da se veliki prijatelj hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, mađarski premijer Viktor Orban, posljednjih dana nije zaigrao opasnom retorikom koja je izazvala val zgražanja i osuda vlasti u Hrvatskoj.
Žestoke osude Orbanove retorike stigle su iz Ministarstva vanjskih poslova, ali i iz Anušićeve Slavonije. Valja, međutim, napomenuti kako je priča s Mađarima i njihovim premijerom Orbanom koji se nedavno uspješno izborio za još jedan mandat prilično slojevita. Prije svega, treba napomenuti da je Orban svojim posljednjim istupima dao svojevrsnu pljusku Europskoj uniji koristeći se principom donošenja značajnih odluka konsenzusom svih članica Unije, i to tako što je odbio mogućnost naftnog embarga protiv Rusije. Pritom je Orban jasno dao do znanja da će štititi energetske interese svoje zemlje, u trenutku u kojem europski analitičari kimaju glavom potvrđujući vlastite teze o Orbanovim vezama s ruskim predsjednikom Putinom, koji očito ne namjerava stati sa svojim ratnim pohodom na Ukrajinu.
Ne preza ni od čega
Vjetar u leđa Putinu zasigurno je potpora koja mu stiže s ovih naših prostora i iz hrvatskog susjedstva, a od velike koristi mu je i Orbanova potpora jer ona pokazuje da je nit vodilja predstavnika Unije osobni interes te da je Orban taj koji to vrlo jasno prezentira. Ono što je Putin u Rusiji, to je Orban u Mađarskoj, reći će to svaki prosječan stanovnik te zemlje, aludirajući na njihov politički stil. Naime, baš poput Putinove, i Orbanova glavna nit vodilja je širenje vlastitih interesa, a time i moći s posebnim naglaskom na nacionalnoj noti, što se sve teže uklapa u koncept Europske unije.
Nije Orban u svojem naumu osamljen, okružen je mađarskim tajkunima, s kojima je, pita li se njegove kritičare, stvorio klijentelističku, koruptivnu mrežu, pri čemu je i sam prste umočio duboko u pekmez. S Orbanom Mađarska doista jest ostvarila značajan gospodarski rast, ali tamošnja oporba Orbanu je i tijekom ove posljednje kampanje zamjerala korupciju koja je u toj zemlji navodno prisutna na svim razinama, od medija do pravosuđa, na svim tim razinama i u svim porama mađarskog društva koje sa sobom nose određeni utjecaj pozicionirani su premijerovi kadrovi pa to Mađarsku čini usporedivom i s Hrvatskom u kojoj na vodećim pozicijama sjede ljudi bliski HDZ-u. Uz interesnu i utjecajnu mrežu koju je razgranao po svojoj zemlji, Orban s razlogom saveznika vidi u Putinu, Mađarska je još u vrijeme prve ukrajinske krize, ne tako davne 2014., s ruskim Rosatomom potpisala ugovor o gradnji dvaju blokova nuklearne elektrane u Paksu, u koju su Rusi uložili deset milijardi eura. Slučajno ili ne, najveći podizvođač na tom projektu bio je Lorinc Mezsaros, koji je hrvatskoj javnosti poznat kao investitor u novi stadion NK Osijeka. Kada je o energetici riječ, valja napomenuti da su još lani Mađari s Rusima potpisali ugovor o isporuci plina na rok od 15 godina, s tim da se njima plin isporučuje mimo ukrajinskog teritorija. Zahvaljujući tom lanjskom sporazumu, Orban danas svojim sugrađanima osigurava subvencioniranje cijena plina.
Povezana je Mađarska s Rusima i preko bankarskog sektora, točnije preko ruske banke International Investment Bank, jednako tako Mađarska je u jeku pandemije koronavirusa među prvima dobila ogromne količine ruskog cjepiva Sputnik V. Savezništvo je, dakle, postojano, ali i unosno, baš kao što su unosne mađarske investicije u Hrvatsku koje su posljednjih godina premašile 25 milijuna eura. Dobar dio toga otišao je u nogometne klubove, no slojevitost priče potvrđuje vijest koja je odavno pala u zaborav. Naime, prije nekoliko godina posumnjalo se u korupciju u izboru predstavnika mađarske manjine Roberta Jankovića kada se pisalo da su Hrvati podmićivani ne bi li se izjasnili kao pripadnici mađarske manjine te kao takvi glasali za njega. Ta je priča vrlo brzo gurnuta pod tepih, a na taj način mogle bi se okončati Orbanove tvrdnje o tome kako bi u slučaju naftnog embarga protiv Rusije uvoz energenata preko Hrvatske mogao ugroziti Mađare.
Energetska ovisnost
Hrvatska, pak, ruske energente dobavlja preko Mađarske, odnosno preko MOL-a, čime smo se izravno izložili Orbanovoj samovolji, što bi dugoročno moglo biti i više nego problematično.
Oni upućeni u tematiku objašnjavaju da se problemi već daju naslutiti jer nas je Mađarska izbrisala iz tablica zemalja izloženih ruskim energentima, što je velik udarac hrvatskoj energetskoj politici koja se svela na MOL-ove veze s Rusijom. Jasno je da je Hrvatska u energetskom kontekstu gledano propustila brojne prilike, i to još od prve presude bivšem premijeru Ivi Sanaderu u aferi INA-MOL, danas smo svedeni na to da je MOL ugasio sisačku rafineriju, na rubu opstanka je i ona riječka, a mi smo energetski ovisni o Mađarskoj pa je jasno na što bi se svelo bilo kakvo konkretno protivljenje Vlade i premijera Plenkovića Orbanovoj posljednjoj retorici. Nije problem samo nafta, problematičan je i plin, Hrvatska je u posljednjih pet godina osjetno povećala uvoz plina sa 1050 milijuna prostornih metara plina u 2015. na 2072 milijuna u pretprošloj godini, u tom istom intervalu smanjena je proizvodnja hrvatskog plina, što znači da je Hrvatska energetski itekako ovisna o Rusima i Mađarima, bez obzira na sve one umirujuće poruke koje iz Vlade šalju otkako je krenula ruska invazija na Ukrajinu. Ne treba u kontekstu ove priče zaboraviti ni to da je mađarski fond od ruskog Sberbanka preuzeo Fortenovu, najveću hrvatsku kompaniju, što nije mala stvar, baš kao što mala stvar nisu ni ulaganja Meszarosa u NK Osijek, ali i Hrvatsku, gdje je uz ostalo kupio i vilu na Ugljanu. Ovaj mađarski bogataš nikada nije ni pokušao skriti da je Orban najzaslužniji za njegov uspon i bogatstvo zahvaljujući kojem se danas smatra jednim od najbogatijih ljudi u istočnoj Europi.
Ulupani milijuni
Iako raspolaže pozamašnim bogatstvom, gradnja stadiona u Osijeku bogatom Mađaru ne ide po planu, sredinom ožujka gradnja je stopirana, a izvođač radova tvrdio je kako su mu prijetili smrću. Još oko Uskrsa gradilište na kojem bi trebao niknuti stadion blokirali su zaštitari koji nisu dopuštali ulazak izvođačima radova Eurokamenu, osječkoj tvrtki s kojom su investitori, udruga Škola nogometa NK Osijeka, i FM20 raskinuli ugovor još početkom ožujka. Na ulazu u gradilište stoje i zaštitari koje je angažirao Eurokamen, a sve to dovelo je do sukoba koji su se odrazili na rok izgradnje stadiona, čije je otvorenje predviđeno za početak ljeta. Po Osijeku se pak priča da problemi s gradnjom stadiona traju već neko vrijeme te da je do toga došlo između ostaloga i zbog poljuljanih odnosa između mađarskog investitora i bivšeg predsjednika kluba Ivana Meštrovića koji je s Mezsarosem još prije nekoliko godina odlučio kupiti NK Osijek uz asistenciju bivšeg gradonačelnika Vrkića. Meszaros je za 46,6 posto dionica u vlasništvu Grada Osijeka tada iskeširao simboličnih 100 tisuća kuna, obvezavši se da će u tri godine isplatiti preostalih 18,5 milijuna kuna klupskih obveza i uz predstečajne nagodbe i pozajmivši mu milijun kuna za isplatu zaostalih plaća za zaposlenike i profesionalne igrače. Meštrović je inače osnivač i predsjednik tvrtke CityMail sa sjedištem u Dubaiju, a u Osijeku ga poznaju i kao direktora City-expressa čiju je franšizu razvijao kako po Hrvatskoj, tako i po drugim zemljama u našem okruženju. No od Meštrovića mlađeg koji se iz NK Osijeka u međuvremenu povukao Slavoncima je poznatiji njegov pokojni otac Želimir Meštrović, blizak prijatelj Branimira Glavaša. Zanimljivo je napomenuti da je Ivanov djed Adam Meštrović nekadašnji predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a u prvom sazivu Sabora.
Ponavljanje povijesti
U Osijeku, kojemu je titula prvaka praktički iskliznula iz ruku, zadnjih dana pozornost se skreće na anomalije koje se odnose na sponzorstva. Naime, njihov nogometni klub bilježi enorman plus u kategoriji sponzorskih prihoda, što otvara prostor za skepsu i niz pitanja. Osijek je lani prijavio sponzorsku dobit veću od 100 milijuna kuna, što je oko deset puta više od Rijeke, sedam puta više od Hajduka i čak osam puta više od Dinama, 21 milijun kuna NK Osijek je prijavio kao prihod od glavnog sponzora, a basnoslovnih 82 milijuna kao ostale nerazvrstane prihode od sponzorstava i oglašavanja. Treba pritom imati na umu da ukupni godišnji prihodi Osijeka skupa s transferima iznose oko 150 milijuna kuna, iz čega proizlazi da na sponzorstva otpada više od 60 posto klupske zarade. Glavne tvrtke partneri i vlasnici kluba su mađarski Meszaros, Belfry Group i Duna Aszfalt, odnosno korporacije koje u Hrvatskoj nemaju nikakvih posebnih poslova, što nameće pitanje zbog čega sponzori na slobodnom tržištu u Osijek ulažu toliki novac i je li riječ o umjetnom napuhavanju budžeta. Sve su to ozbiljna pitanja jer je UEFA uglavnom dosad prakticirala pokretanje istrage onda kada bi prihodi od sponzorstava premašivali 30 posto ukupnih prihoda. Ozbiljne su i Orbanove ambicije u Hrvatskoj, u koju su njegovi ljudi iz samo njima poznatih razloga uložili milijune, mađarski interes za Hrvatsku je ogroman, a njihove pretenzije prema dijelovima naše zemlje prilično učestala pojava pa valja na koncu reći da nas ništa ne može iznenaditi pa ni da se daleka i zaboravljena povijest pokuša ponoviti.
