Ima jedna duga cesta, koja vodi sve do raja; to je cesta, cesta mira, cesta mira i ljubavi! Ima jedno obećanje, da će opet doći ka nama; to je obećanje vjere, ufanja i ljubavi!
Piše: Tonćo Ladan
U današnjem vremenu razmišljati o mirnoj budućnosti, o životu oslobođenom od straha, pristojnim životnim uvjetima, produktivnom i ugodnom poslu, dobrom zdravlju i dugom životu je veoma teško. Danas kao nikad prije po čitavom svijetu ljudi su uvjereni da gube kontrolu nad svojim životom. Slušajući ili čitajući izvješća s različitih medijskih kanala čovjek može samo zaključiti da cijeli svijet onih normalnih radnih malih ljudi se nezadrživo gura u propast.
Davno je škotski pjesnik Robert Burns usporedio našu životnu borbu za opstanak sa situacijom malog poljskog miša čije je gnijezdo slučajno uništio svojim plugom napisavši : „ Moj mali mišu, ne pokazuješ se, misliš da si siguran u svojoj rupi. Tvoj oprez može biti uzaludan. Najbolji plan za miša i čovjeka. Često ne uspijeva….Samo si ti sretniji od mene. Samo danas tebe brine. Ja okrećem lice unazad i nalazim samo bol, ne vidim budućnost, srce mi drhti.“
Miš
Za razliku od životinja, koje su uglavnom zainteresirane za sadašnjost, odnosno za svoje trenutne potrebe i postupaju odgovarajuće tim potrebama, ljudi mogu razmišljati o prošlosti i planirati budućnost. Mi ljudi posjedujemo um koji karakterizira svjesnost. Jedino smo mi svjesni svog postojanja. Ova činjenica može izgledati banalno, no ona je rezime nečega što nas ljude čini iznimnim bićima na ovoj našoj planeti. Um je ljudska sposobnost mišljenja, poimanja, razumijevanja i umijeća. U širem značenju, um je skup ljudskih duhovnih moći, pa čak premašuje isključivo ljudsku sposobnost; um je i ono što konstituira poredak stvari u svijetu.
Um se manifestira subjektivno kao tok svijesti i osjećaja za vlastiti identitet. Kao što se razni potoci i rijeke ulijevaju u more, tako se sjećanja, misli, slike, zvukovi i osjećaji neprestano slijevaju u naš um ili prolaze kroz njega. Zato naš um funkcionira na takav način da uvijek traži smisao u svijetu i to pod utjecajem slika prošlosti i onih koje nam nudi trenutno raspoloženje. Um stalno skuplja komadiće informacija i pokušava ih složiti u smislenu predodžbu o tome što se sada i ovdje događa. To radi tako što stalno zaviruje u prošlost i provjerava hoće li se sadašnjost dogoditi na isti način. Prema tim obrascima zaključuje o budućnosti pa ponovno provjerava hoće li se pojaviti taj obrazac ili tema i to je način kojim svijetu pridajemo smisao. Zato pjesnik govori svjestan svoje svjesnosti: „Ja okrećem lice unazad i nalazim samo bol, ne vidim budućnost, srce mi drhti.“
Unatoč svim tim odlikama koje krase današnjeg čovjeka, pandemija koronavirusa nam je pokazala i još uvijek pokazuje da smo mi ljudi poput Burnsovog miša. Bili smo sretni u svojim domovima osjećali se sigurno sa svojim mirom. Preko noći, odjednom se sve promijenilo. U toj promjeni smo shvatili da vlastiti život ne držimo u svojim rukama, nego da njime upravljaju pojedinci, događaji i na brzinu skrojeni novi zakoni kojih smo se morali pridržavati. Tim zakonima, mjerama, medijskim sugestijama, ne samo što nam je bila ograničena sloboda kretanja nego nam se ukazivalo i još uvijek ukazuje, da mi ne možemo sa sigurnošću gledati na svoju budućnost. Jer ono što važi danas da živimo u nekoj sigurnosti, sutra se već može promijeniti da nam pokaže kako smo izloženi na globalnoj razini, novoj velikoj opasnosti. U ovoj 2022. godini narativ medija se promijenio u vezi pandemije. Ukidaju se sve mjere u pojedinim zemljama te se govori da je ovo konačni kraj. Doista ako je virus prirodan s omikron varijantom koja se brzo proširila i nije naročito opasana tj. nema nekih težih posljedica za ljude, pandemija je dostigla svoj vrhunac. Tako prestaju prirodne pandemije. Poput požara koji u svom vrhuncu spali sve i nema više što gorjeti te se sam ugasi.
Drugi i vjerojatniji scenarij je prijelaz s korone na sezonsku bolest poput gripe. Tad bi učinkovite terapije (bockanje, ipak treba se od nečeg živjeti) poput stvaranja antitijela, pomogle masovnom smanjenju težine bolesti, isto tako stručnjaci (oni koji misle glavom i stečenim znanjem a ne novčanikom) primjećuju da se do sada pojavio relativno mali broj mutacija, odnosno nekoliko varijanti neovisne jedna o drugoj, što ukazuje na ograničenu evoluciju korone. Sve su to pokazatelji kraja jednog mučnog perioda ljudske povijesti.
Naravno pandemija je veliko oruđe u rukama pojedinaca kojim je davala veliku moć i oni se naravno neće lako odreći te novo stečene moći. U prvom redu političari, zatim dobro potplaćeni znanstvenici i svi oni koji su navikli da pametujući onako kako im se kaže pune svoja bankovna konta.
Magarac
Još jedna značajka tijekom pandemije se privezala za nas ljude, ne samo da smo se pokazali poput miševa nego smo stekli i osobine magarca. Tako da su mnogi uvjereni da je ovo nova mrkva na štapu. Baš poput u priči o “Magarcu i mrkvi” u današnjem društvu pod pandemijom primjećujemo situaciju koja dosta podsjeća na jednu veliku mrkvu i štap iz priče o seljaku i magarcu.
Imao seljak magarca s mnogo mana koje je pokazivao tijekom rada. To se seljaku nije svidjelo te je razmišljao kako da ga izmanipulira da bi dobio magarca kakvog želi. Razmišljajući sjeti se mrkve i štapa! Magarac najviše voli mrkvu i rado će sam potrčati za njom, kada mu na štapu bude visila pred očima zaboravit će na lijenost, a tvrdoglavost će ga stalno tjerati da trči za njom.
I tako seljak veza mrkvu za štap i postavi je ispred magarca. Magarac bi trčao i trčao sve u nadi da će je jednom dohvatiti. Kada bi došlo vrijeme da se trebaju zaustaviti, seljak bi sklonio mrkvu ispred magarca i već za tili čas magarac bi se zaustavljao. I tako je vrijeme prolazilo a magarac je trčao za svojom nedostižnom mrkvom.
Tako i nama naša mrkva pružena ispred naših ljudskih očiju čini nam se tako slatkom, primamljivom i nadohvat ruke, da smo radi te činjenice u stanju pretrčati ostatak svog života da bih je uhvatili u nadi da će nam biti vraćen naš stari način života. Postoje i naši seljaci koji garantiraju da ćemo, sigurno u nekoj skoroj budućnosti zgrabiti našu željenu mrkvu i postati ono što smo bili. Slobodna ljudska bića. Da ne bi previše razmišljali o mrkvi pa ne daj Bože shvatili tu igru servira se nova varijanta naše ugroženosti.
Rat
Krvoproliće u ratovima 20. stoljeća u čovječanstvo je usadilo osjećaj straha i gnušanja s obzirom na ono što ostaje iza rata. Danas je svakom čovjeku poznato da razorna moć modernog oružja, kako nuklearnog tako i konvencionalnog, toliko je jaka da bi svaki rat između suvremenih glavnih sila donio rizik međusobnog uništenja. Aktuelni događaji u Ukrajini stvorili su strah i paniku zbog mogućeg nuklearnog rata. Mediji kao po nekom pravilu su zaduženi da potpiruju strah razaranja ne baveći se nikakvom drugom tematikom osim rata u Ukrajini i problemima koji će proizići kao posljedice tog rata. Mali radni čovjek je iscrpljen još ne završenom pandemijom te nije sposoban da se nosi s novim stresom kojeg stvaraju novinski članci, vijesti i parole stručnjaka o novoj svjetskoj kataklizmi. Iako se rat odvija relativno daleko i Europljani nisu u direktnoj opasnosti od avionski bombi, topovskih i tenkovskih granata, raketa i mnogih drugih ubojitih ratnih sredstava, ipak se u strahu pitaju što će donijeti sutra.
Svima je poznato da su svjetske supersile još davnih 1960-tih osmislile strategiju koju su nazvale “uzajamno zajamčeno uništenje”. Cilj te strategije bio je prikupiti toliko projektila i sustava za lansiranje da se može uništiti 25 posto civila i 50 posto industrijskih kapaciteta u neprijateljskoj državi — bez obzira na to koja strana započne sukob. Strategije koja je možemo reći na trenutak zamrznuta nakon hladnog rata no sad odmrznuta prijeti kao nikad prije. Može li se itko osjećati sigurnim uz tu strategiju očuvanja svjetskog mira. S današnjim arsenalom nuklearnog oružja kojeg ima dovoljno da se 14 puta ubije svaki stanovnik na Zemlji!
Vodeće političke ličnosti svjesni da je lakše držati stanovništvo pod kontrolom ako su u strahu i pritom se predstavljati kao njihov zaštitnik od mrskog neprijatelja kojeg su oni i stvorili. Oni tom brižnom zaštitom odvraćaju pažnju s katastrofalnog gospodarskog stanja kojeg upravo oni guraju u neviđeni slom. Slom zastrt, prekriven potencijalnim ratnim sukobom koji po potrebi može eskalirati i zbog kojeg će većina u skoroj budućnosti biti suočena s velikim siromaštvom.
Pa kad je u nekom ratu pogotovo modernom nastradao neki političar, njegova djeca ili član neke njegove obitelji. Bez obzira na ishod, oni su izlazili bogatiji uspješniji ostavljajući svojoj djeci ne samo materijalno nego i političko nasljedstvo. Lako je biti miš ili magarac ali treba biti čovjek. Danas čovjek može biti čovjek samo ako je vjernik.
Vjernik
S ljudske točke gledišta nikad nitko nije objasnio kako se to postaje vjernik. Postane li čovjek vjernik kad se rodi, nakon krštenja, svete pričesti ili kad kroz svoj život počne činiti grijeh i osjeti grižnju savjesti? Mnogima, vjernik je osoba koja zastupa i provodi religiozna vjerovanja religije kojoj pripada. Međutim pojam vjernika, prema Bibliji pisanoj Božjoj Riječi upućenoj ljudima, vjernikom se u biti označava osoba koja ima potpuno povjerenje i nepokolebljivo pouzdanje u Boga i njegova obećanja vezana za nas ljude ovdje na Zemlji.
Biti vjernik znači osjećati misliti i vjerovati da Bog postoji. Kao što draguljar ispituje vrijedan dragulj kako bi procijenio njegova svojstva i vrijednost, vjernik mora ispitati Božju Riječ kako bi došao do prave, točne i pune vjere u Boga kojem služi. To uključuje upoznavanje Božje osobnosti, njegovih nauma, njegovih mjerila i svih nauka koje se nalaze u Božjoj Riječi Bibliji.
Kao takav nije podložan nikakvoj podjeli koja je svojstvena ljudima a tako prisutna u današnjem svijetu. On je svjestan kako mediji uveliko utječu na ljudska uvjerenja dijeleći ih na lijeve ili desne, južne ili sjeverne, zapadne ili istočne. On je svjestan moćnih snaga koje manipuliraju medijima i plasiranim informacijama koje utječu na stavove ljudi i na njihovo razmišljanje na njihove podjele. Vjernik vidi kako mediji vođeni istim ciljem ljudsko razmišljanje oblikuju po principu vjeruj samo meni i ne misli svojom glavom a Boga zaboravi. U toj sveopćoj zbrci on je poput drveta čvrsto usađenog u zemlji kako je zapisano u Psalmu 1:3.
Psalam 1:3 – 3 On je k’o stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi
Doista on je poput razgranatog drveta čije lišće nikada ne vene! S ovim uvjerenjem vjernik je u stanju savladati sve prepreke i dostići Božju blizinu u kojoj će doživjeti istinski mir. Ma kako izgledao čudesan ili kompleksan, ovaj svijet sa svojim zbivanjima on na njega gleda očima vjere, njegov izvor informacija o događajima koji se odvijaju pred njegovim očima i onih koji će uslijediti je Božja Riječ sve ostalo za njega je beživotno i besmisleno.
Počelo je s klimatskim promjenama. Da će doći do toga vjernik je to znao iz Isusovog proročanstva zapisanog u evanđelju po Luki 21:11 …..“Bit će strahota i velikih znakova s neba.“ Drugim riječima kazano, doći će do velikih klimatskih promjena. Koliko je ljudi širom planete osjetilo strahote zbog vrućina, suša, oluja i poplava. Svi smo svjesni da prirodni fenomeni moraju imati neku mogućnost razvoja, koja pak ovisi o nizu različitih faktora u koje je najčešće uključen čovjek.
Jedan takav faktor je projekt američke vojske poznat kao HARP. HARP je tehnologija kojom se na udaljenost može kreirati elektromagnetni štit oko planete Zemlje, ali također i uticati na ljudsku misao, kao i na klimatske promjene. Godine 1966. profesor Gordon J. F. MacDonald sa UCLA u dijelu teksta “ukoliko mir ne dođe” pod naslovom “How To Wreck The Environment” piše o manipulaciji vremenom, modifikaciji klime, uništavanju ozonskog omotača, vještačkom topljenju polarnih kapa i izazivanju svjetskog potopa, izazivanju zemljotresa, izazivanje cunamija i kontroli misli uz pomoću izazivanja promjena na zemljinoj jonosferi. On također tvrdi kako bi ovakva oružja bila potpuno neprimjetna za neprijatelja, odnosno neprijatelj bi mogao samo Boga kriviti za na primjer pet godina suše ili abnormalne poplave, ili tornada, ili grad veličine šake koji za jednu noć napravi više štete nego bombardiranje i sl. HAARP je konstruiran da radi upravo takve stvari.
Čudno, ali je istinito, da smo sve to vidjeli, doživjeli i doživljavamo.
Nastavljeno je s pandemijom. Vjernika ni ona nije iznenadila. Luka 21:11 ……“ bit će pošasti i gladi“. Pošast korona virusa koja je zahvatila čitav svijet i donijela takve promjene kao ni jedna do sada. Izgubljena su mnoga radna mjesta a siromaštvo i glad se dodatno proširilo čitavim svijetom.
Tako dolazimo i do današnje situacije ili Isusovog proročanstva zapisanog u Mateju 24:6.
Matej 24:6 – 6 „A čut ćete za ratove i za glasove o ratovima. Pazite, ne uznemirujte se. Doista treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak.“ Čut ćete za ratove i glasove o ratovima. Po čitavom svijetu odzvanjaju ti glasovi. Rat u Ukrajini. Kina se priprema zauzeti Tajvan. Dijalog između Irana i Izraela postaje sve bliži ratu. Indija i Pakistan, Amerika i Rusija…itd… Ali to još nije svršetak. Bit će i gore.
Vjernik se ne plaši tog goreg. On zna da je svijet kakvog poznajemo stigao do kraja svog puta i da je on kao vjernik blizu svog cilja zahvaljujući svojoj vjeri. On je siguran, nikada ne osjeća brigu na putu svoje vjere, niti strah, niti muke, niti agonije koje su se prilijepile za druge ljude. On se oslanja na Boga i čvrsto korača svojom stazom do Božjeg mira. On s puno nade i toplog srca pjeva svoju pjesmu: Ima jedna duga cesta, koja vodi sve do raja; to je cesta, cesta mira, cesta mira i ljubavi! Ima jedno obećanje, da će opet doći ka nama; to je obećanje vjere, ufanja i ljubavi! Kada moraš sutra poći sa križanja svoga puta; pođi putem, putem Krista, putem Krista i ljubavi! Ima jedno toplo Sunce koje zlati sve vrhunce: da nam svako dobro djelo za sve vijeke vrijedi cijelo. Ima jedna tajna sreća od svih kušnji još je veća: svaka žrtva rađa medom, križevi svi svrše s nebom!
Doista postoji samo jedna cesta……
Fenix-magazin/SIM/ Tonćo Ladan
