Iz hrvatskog glazbenog saveza Unison kažu kako postoji zlatno pravilo kod donošenja ovakvih odluka – Porin za životno djelo ‘post mortem’ mogu dobiti samo oni koji su ga zaista, neporecivo zaslužili svojom velikom karijerom, a nisu ga dobili za života samo zato što su još uvijek bili preaktivni, preuspješni i premladi.
‘Jednostavno još nije bio njegov red da se popne na pozornicu Porina i da mu se osobno uruči odavno zaslužena životna nagrada’, istaknuli su u svom priopćenju.
Aki Rahimovski rođen je 1955. godine u Nišu, ubrzo se s obitelji preselio u Skoplje, gdje je pohađao muzičku školu, odsjek klavir i pjevanje.
U Skoplju je bio član nekoliko sastava, između ostalog grupe Krvna braća, grupe Vakum te Tor, s kojom je 1975. godine nastupio u Zagrebu na BOOM Festivalu, gdje ga je prvi put na pozornici vidio Hus.
U Zagreb je došao 1975. godine, u vremenima kada pojam ‘rock pjevač’ gotovo da nije uopće postojao kao kategorija i kada su se ljudi glazbom u pravilu bavili kao hobijem ili dopunskim zanimanjem te s tek navršenih 19 godina postao prvi profesionalni rock pjevač.
Kako se napominje u kratkoj zabilješci o Akiju, njegov životni put bio bi odličan scenarij za holivudski film u kojem glavni junak kreće od nule i na kraju uđe u legendu, bilo bi uspona i padova, i suza i smijeha, i neuspjeha i euforije – svih onih emocija kroz koje prođe čovjek spreman da povjeruje svojim instinktima, preuzme rizik i upusti se u životnu avanturu.
‘Akijev je glas jedan od svega nekoliko onih koji su zaista činili neizbrisivi ‘soundtrack’ naših života, generacije i generacije odrasle su, a neke i ostarjele uz pjesme, albume i hitove koje je napisao Hus, odsvirao Parni valjak, a otpjevao Aki’, ističe se.
