Hrvatska je u vrhu Europske unije po uvozu stranih radnika izvan EU s obzirom na broj stanovnika, no jesmo li sposobni uvoziti strane studente, istraživače i privući potomke naših iseljenika na koje će se ciljati migracijskom politikom koja je u izradi?
Još prije pandemije Hrvatska je bila iznad prosjeka EU po uvozu stranih radnika izvan EU jer smo na svakih 1000 stanovnika uvezli njih 12 dok je EU u prosjeku uvozila 7 stranaca izvan Unije na 1000 stanovnika, a lani smo imali 81 tisuću državljana trećih zemalja s odobrenim boravkom.
No, drugo je pitanje možemo li privući strane studente i potomke iseljenika, a ne samo nižeobrazovane radnike, jer razvijene zemlje selektivnom imigracijskom politikom itekako vode računa da privlače mlade obrazovane ljude. U tome prednjače Irska, Britanija, Francuska i Njemačka.
Bivši rektor Sveučilišta u Zagrebu Aleksa Bjeliš ističe da su u vrijeme kada je vodio bolonjski proces mnoge zemlje, uključujući i susjedne Sloveniju, Austriju i Mađarsku, vodile politiku privlačenja stranih studenata.
Marina Perić Kaselj, ravnateljica Instituta za migracije i narodnosti, ističe da sudeći prema novim istraživanjima na kojima je radila postoji veliki interes doseljavanja u Hrvatsku treće i četvrte generacije potomaka iseljenika, osobito visokoobrazovane populacije iz Južne Amerike i Australije.
Naša administracija ne olakšava im dolazak, ne postoje programi za njihovu integraciju i snalaženje ili pomoć pri njihovu zapošljavanju, a nama nedostaje radnika. Kad govorimo o stranim istraživačima, Hrvatska u budućnosti ima tu šansu jer je pandemija promijenila način života i posla i ljudi mogu lijepo živjeti u Hrvatskoj i na otocima, a raditi za australske ili američke tvrtke, govori Perić Kaselj, piše novinarka Večernjeg lista Dijana Jurasić.
