Jedan je takav slučaj i s trendom iznenadnog prekidanja svih odnosa bez ikakvog objašnjenja, ili, na ‘anglohrvatskome’, ghostingom. Korijen naziva je ghost, duh, jer se odbačeni pojedinac, žrtva ghostinga, osjeća kao da se osoba koju je dotad poznavala rasplinula bez traga – poput nekog duha.
Termin ghosting postao je općepoznat prije desetak godina, otprilike u vrijeme kad su društvene mreže postale toliko raširene da su preuzele ulogu glavnog komunikacijskog medija, osobito među mladima. U početku se najčešće koristio za iznenadne prekide romantičnih veza, no u međuvremenu se ghosting proširio i na slične situacije među prijateljima, članovima obitelji ili poslovnim partnerima.
Prema definiciji, ghosting je ‘praksa prekidanja svih odnosa s nekom osobom, povlačenjem iz svih oblika komunikacije, iznenada i bez ikakvog objašnjenja’. Otprilike, radikalniji oblik onoga što kod nas obično nazivamo ‘skidanje pozdrava’. Najčešći razlog ghostinga izbjegavanje je neugodnosti koje su neizbježne prilikom jednostranog prekida odnosa, no ponekad se dogodi da netko naprosto smetne s uma da se treba javiti.
U oba slučaja, počinitelj ghostinga često nije svjestan da takva praksa ostavlja duboke emocionalne traume: neki psihoterapeuti opisuju je kao oblik pasivno-agresivnog emocionalnog zlostavljanja. Žrtve ghostinga osjećaju se bespomoćno, bezvrijedno i suvišno, a taj je fenomen najsnažniji kad se događa na društvenim mrežama, osobito na stranicama za online dating. Nikada u povijesti nije bilo tako lako uspostaviti komunikaciju s tolikim brojem ljudi, a budući da je neki odnos danas vrlo lako pokrenuti klikom miša, jednako ga je tako lako sutra i prekinuti: nikada u povijesti nije bilo toliko puno ljudi koji su ostavljeni bez pozdrava.
Ipak, mogu li se za sve okriviti društvene mreže? Stručnjaci upozoravaju da je iznenadno prekidanje veza postojalo i prije interneta. Sigurno mnogi od nas znaju neke takve slučajeve – kad je netko samo ‘otišao po cigarete’ i nikada se više nije javio – ali pojavom društvenih mreže došlo je do prave pandemije ghostinga. Rezultat je puno povrijeđenih ljudi, kojima nije jasno što su točno skrivili. A tko se jednom opeče, puše i na hladno. Stoga su mnoge žrtve ghostinga oko sebe sagradile emocionalne zidove i samim time sebi uskratile mogućnost uspostave novih smislenih odnosa.
Ponekad ostavljene osobe pokazuju previše entuzijazma u nekom novom odnosu, što također može biti kontraproduktivno, a ne pomaže ni slanje mješovitih signala. Zato je glavna poruka terapeuta da žrtve ghostinga nikada ne trebaju kriviti same sebe, ne trebaju odustati od uspostavljanja novih odnosa, i svakom novom kontaktu trebaju pristupiti kao da je prvi. A novi odnos, koji bi mogao biti i početak nove veze, vrlo je važan za početak ozdravljenja žrtve ghostinga. Jer, nije vrijeme to koje liječi sve emocionalne rane: rane liječe nova iskustva i novi odnosi.
Kakvi će oni doista biti pokazat će samo budućnost, ali ne treba odustati od vatre ako ste se jednom opekli. I, dakako, pazite da vi ne postanete počinitelj ghostinga: ako vas netko gnjavi, ako vam je naporan ili vam naprosto nije zanimljiv, nemojte ga odmah ‘ghostati’. Odnos prekinite postupno.
Foto : Grae Dickason