Knjiga “Iseljenici i povratnici – Pravni i institucijski aspekti iseljeništva/povratništva u razdoblju Austro-Ugarske Monarhije i Kraljevine SHS – Kraljevine Jugoslavije” autorice Darije Hofgräff Marić predstavljena je u petak Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu.
Knjiga u nakladi Školske knjige ima 210 stranica i obrađuje iseljavanja Hrvata u doba Austro-Ugarske Monarhije i razdoblje Kraljevine SHS/ Jugoslavije do 1939. te se posebno osvrće na brigu za siročad stradalih iseljenika.
Recenzent Ulf Brunnbauer s Leibniz – Instituta za studije istočne i jugoistočne Europe u Regensburgu istaknuo je da se o iseljeništvu često govori kroz gubitke, čime se zanemaruju brojne važne socio-ekonomske teme te pitanja kulture i identiteta, a da državu iseljenici nerijetko zanimaju zbog novčanih doznaka.
Zaključio je da je iseljavanje hrvatski kontinuitet zadnjih stotinu godina, te da je to strukturni problem na koji bi povjesničari trebali dati odgovor.
Autorica se požalila da joj smeta kad se javno isključivo negativno govori o iseljavanju jer ono ima i dobrih i loših strana, u što se, kaže, uvjerila i na vlastitom iskustvu.
Također, pristupa mu se uglavnom političkim analizama, i to iz perspektiva zemalja u koje su Hrvati useljavali, pa se knjiga usmjerila na nedovoljno obrađeno pitanje pravnog i institucijskog okvira zaštite iseljenika i povratnika.
Ne smijemo dopustiti da se tome olako pristupa, imamo stručnjake koje se može za to pitati, kazala je, uz napomenu da misli na kreatore državne politike i medije.
Volimo kukati da nam nisu bile dobre prošle države, a sada imamo svoju, pa opet iseljavamo. Pored toga, nije sve u državama, niti je samo u pitanju skrb odozgo. Imamo svoju osobnu i građansku odgovornost i mogućnost djelovanja odozdo, kazala je Darija Hofgräff Marić i navela sjajne primjere udruga koje su u to doba skrbile o problemima iseljenika.
Svoja istraživanja temeljila je na građi Hrvatskog državnog arhiva u kojem je zaposlena i kazala da je istraživačima ondje na raspolaganju nepregledno more dokumenata.
Da živim pet života, ne bih to sama mogla istražiti, kazala je Hofgräff Marić.
Predstavljač Tado Jurić s Hrvatskog katoličkog sveučilišta kazao je mu nije poznato da se netko s tolikom ozbiljnošću pozabavio temom iseljavanja u navedeno vrijeme, i potvrdio da se radi o procesu koji se nastavio i u današnje vrijeme, iako je ranije iseljavanje bilo dijelom motivirano vrstom političkih razloga “koji danas otpadaju”.
Razloge današnjih iseljavanje vidi u premještanju radne snage s periferije u srce Europe, jedinog kontinenta koji ima negativnu demografsku bilancu, u korupciji u Hrvatskoj, te u poduzetničkom shvaćanju kapitalizma kao stjecanja profita bez brige o radnicima.
Nekad ih najviše tjeralo siromaštvo, danas gubitak nade, kazao je Jurić.
Bez obzira na to u kojem uređenju Hrvati živjeli, oni uvijek iseljavaju, ustvrdio je Jurić i dodao da se u Jugoslaviji više ulagalo u istraživanje iseljeništva nego danas.
Tuđman je tu temu držao u javnosti, a od 2000.-e je ona iz nje nestala, napomenuo je te naglasio da postoje brojni razlozi zbog kojih je dobro živjeti u Hrvatskoj – od sigurnosti, preko klime i stila života, do prirode i dostupnosti domaćih proizvoda – ali da “te prednosti gubimo u organizaciji države”.
