U potresnom pismu koje je objavio britanski Guardian, 24-godišnja djevojka iz Kabula iznijela je sve svoje strepnje uoči dolaska talibana na vlast i prepričala kako je izgledala ova nedjelja kad su vojnici ušla u grad. Završila je dva najbolja fakulteta u Afganistanu, a u studenom se nadala i diplomi Američkog sveučilišta u Afganistanu. Sada, kaže, sve se srušilo pred njenim očima.
“Radila sam toliko dana i noći kako bih postala osoba koja sam danas. Jutros, kad sam napokon došla kući, prva stvar koju smo moje sestre i ja učinile bilo je to da smo sakrile svoje osobne, diplome i certifikate. Poražavajuće je to. Zašto bi skrivale stvari na koje bi trebale biti ponosne? U Afganistanu nam više nije dopušteno da budemo osobe koje jesmo“, napisala je.
“Kao žena, osjećam se žrtvom političkog rata koji su započeli muškarci. Osjećam da se više ne mogu glasno smijati, da više ne mogu slušati omiljenu glazbu, da se ne mogu sastajati s prijateljima u omiljenom kafiću, nositi najdražu žutu haljinu ili ružičasti ruž. I više ne mogu ići na posao niti završiti fakultet, za što sam se godinama trudila”, navela je sve ono s čime se tek treba suočiti.
“Morat ću spaliti sve što sam postigla u 24 godine”
Vijest da talibani ulaze u Kabul dočekala ju je u nedjelju ujutro. Krenula je na predavanje na fakultet, a da nešto nije u redu shvatila je kad je susrela skupinu djevojaka koje su trčale iz studentskog doma. Ispričale su joj da talibani stižu i grad i da će pretući svaku ženu koja ne nosi burku.
Doma se nije mogla vratiti javnim prijevozom – vozači više nisu puštali djevojke u autobus. U daleko većem problemu našle su se djevojke koje dolaze izvan grada, “bile su prestravljene i nisu znale kuda da krenu”.
Strah djevojaka praćen je i komentarima muškaraca koji su se smijali njihovoj muci. “Idite staviti burku”, “Ovo vam je zadnji dan na ulicama”, “Oženit ću vas četiri u jednom danu”, bili su samo neki od odvratnih komentara koje je čula.
“Sada mi se čini da ću morati spaliti sve što sam postigla u svoje 24 godine života. Imati bilo kakvu nagradu s Američkog sveučilišta je riskantno, čak i ako ih zadržimo nećemo ih moći koristiti. Nema posla za nas u Afganistanu.
Kada su posljednjih dana gradovi padali jedan za drugim, samo sam razmišljala o svojim djevojačkim snovima. Moje sestre i ja nismo noćima spavale, prisjećale smo se priča koje nam je majka pričala, o eri talibana i o načinu na koji su tretirali žene. Nisam očekivala da ćemo ponovno biti lišene naših osnovnih prava i da ćemo se vratiti 20 godina unatrag. Da ćemo nakon 20 godina borbe za prava i slobodu biti na meti zbog burki i da ćemo skrivati svoj identitet”, naglasila je.
