Dana 23. siječnja 1957. godine, knjižnica palače u Monte Carlu privremeno je pretvorena u privatnu ambulantu, kako bi na svijet došla Caroline Louise Marguerite Grimaldi. Toga kišnog popodneva, nakon što je princeza prvi put zaplakala, topovi su opalili dvadeset tri puta, školarci su pušteni s nastave, tamošnji jedini zatvorenik je pomilovan a u Monaku je proglašen nacionalni praznik. Život koji je počeo kao bajka pretvorit će se u niz poraza.
Unatoč vrhunskom obrazovanju, Caroline će priznati da se legende o prokletstvu plemićke loze Grimaldi, kojoj se kao djevojčica smijala, više puta sjetila u teškim trenucima. Riječ je o legendi koja započinje s njenim pretkom iz trinaestog stoljeća, Reinerom I. Plemić je, kazuje priča, oteo neku lijepu seljanku i obeščastio je. Ponižena djevojka bacila je prokletstvo na čitavu njegovu lozu: zaželjela im je da nikad ne pronađu sreće u ljubavi. “Kad se sjetim svih svojih razočaranja, čini mi se da kletva djeluje i nakon sedam stoljeća”, izjavila je jednom Caroline.
Kći monegaškog vladara Rainiera III. i glumice Grace Kelly, palaču u kojoj je odrasla doživljavala je kao zlatni kavez. Riječ “dužnost” bila je stalni refren njene mladosti, što je za osobu nemirna i znatiželjnog duha bilo pokora. Dašak slobode osjetila je tijekom studija filozofije i psihologije na prestižnoj Sorbonnei, kad je, možda prvi put u životu, živjela poput većine svojih vršnjakinja.
Upravo u Parizu upoznat će prvog supruga, sedamnaest godina starijeg bankara Philippea Junota. Unatoč žestokom protivljenju monegaškog dvora, koji u svojim redovima nije htio pučanina, i savjetima majke, koja joj je rekla da se čovjek poput Philippea neće smiriti u braku, tvrdoglava 21-godišnjakinja postala je gospođa Junot.
Da je trebala poslušati roditeljicu, vrlo brzo je shvatila. Život s manipulativnim suprugom, koji ju je učestalo ponižavao u društvu a svoje mnogobrojne afere nije ni pokušavao prikriti, ambicioznu i veselu djevojku bacile su u ponor depresije. Uz majčinu podršku, s vremenom je uspjela stati na noge te izići iz nesretnog braka.
Baš kad se činilo da je ponovno preuzela kormilo života u svoje ruke, uslijedio je novi šok, najgori od svih: kobnog 13. rujna 1982. godine, njena obožavana majka, jedini oslonac u krutom svijetu obaveza i protokola, izgubila je život u prometnoj nesreći. Tjednima nakon stravičnog događaja, gotovo da nije jela ni spavala, a maštovite teorije zavjere o nesreći, koje su tabloidi doslovce “štancali”, dodatno su je gurale prema rubu.
Zraka svjetlosti koja je obasjala njenu duševnu tamu bio je, činilo se, prpošni Robertino Rossellini, sin redatelja Roberta Rossellinija i glumice Ingrid Bergman. Nedugo nakon zaruka, Caroline je shvatila da plejboja poput njega nikada neće ukrotiti. Vratila mu je prsten, prekinuvši svaki kontakt s njim. Baš kad je zaključila da život usidjelice i nije tako loš, upoznala je muškarca koji se uvelike razlikovao od svih njenih prijašnjih partnera.
Stefano Casiraghi, momak iz imućne talijanske obitelji, pružio joj je ono što nikad ranije nije dobila – poštovanje. Kad je bila u trećem mjesecu trudnoće, par se vjenčao, ali samo civilno: crkva je odbila poništiti njen prethodni brak.
Caroline nije marila: posvetila se brizi za djecu, sinove Andreu i Pierrea te kćer Charlotte, a suprug ju je obasipao pažnjom. Jedno je tek remetilo njen duševni mir: Stefanova ljubav prema utrkama glisera. U strahu za njegovu sigurnost, opetovano ga je molila da se odrekne opasnog sporta. Ovaj je nakon nekog vremena pokleknuo, obećavši kako će završiti natjecateljsku karijeru nakon posljednje utrke, u kojoj je trebao obraniti naslov prvaka. Bit će to uistinu njegova posljednja utrka.
Jureći gliser u jednom se trenutku prevrnuo, a nesretni mladić je izletio iz njega. Ostao je mrtav na licu mjesta. Izgubivši čovjeka svoga života, Caroline je potonula u potpuno beznađe. Navodno su, strahujući da ne digne ruku na sebe, njeni bližnji naložili da niti u jednom trenutku ne smije ostati sama. Posthumno priznanje njenog braka, koje je stiglo od samog pape i riješilo problem nasljednika u lozi Grimaldi, nije joj pružalo utjehu. U javnosti se nije pojavljivala punih pet godina, a za to vrijeme su kolale glasine da bez tableta za smirenje ne uspijeva ni ustati iz kreveta, piše Povijest.hr.
Tek godinama nakon Stefanove smrti, ponovno je počela razmišljati o braku. Premda je u mladosti oštro reagirala na majčinu ideju da se uda za pripadnika europskog plemstva, sada joj takvo razmišljanje više nije bilo strano. U trećem braku, s Ernstom Augustom od Hanovera, dobila je kćer Alexandru Charlotte Ulrike Maryam Virginiju od Hanovera.
Premda plave krvi, Ernst je tijekom godina nanizao zavidan niz skandala, od uriniranja u javnosti preko opijanja i izvanbračnih izleta do fizičkog napada na fotografa. Poznavatelji monegaškog dvora tvrde da ga je Caroline odavno prestala voljeti, te da njihov brak postoji samo na papiru.