Ivanka Kamenšek (65), Hrvatica koja u Stuttgartu provela 43 godine i nedavno se vratila u Zagreb, jedna je od prvih generacija Hrvata čiji su životi satkani od uspomena u Njemačkoj Fenix-magazin
U Zagrebu, odakle joj je pokojni suprug, Ivanka ima kuću. Međutim, i tamo je stranac, baš kao što je bila stranac u vrijeme dolaska u Njemačku.
– Moje je srce ostalo u Njemačkoj. Tužna sam. Nisam se pronašla u Zagrebu. Dok sam pospremala stan u kojem sam provela tolike godine života, plakala sam. Ostavljam jedan cijeli život. Nije mi lako, ali veliko hvala svim mojim folklorašima i njihovim roditeljima. Nadam se da će i dalje biti uspješni i kroz folklor njegovati svoju kulturu i tradiciju – rekla je nedavno Ivanka Kamenšek, dugogodišnja voditeljica folklorne skupine „Krešimir“ Hrvatske katoličke misije Stuttgart-Bad Cannstatt/Feuerbach koju vodi fra Ante Bilić.
Nakon godišnjih odmora, u rujnu, nakratko je posjetila Stuttgart, jer su joj njezini folkloraši priredili oproštajnu zabavu ispred bivše misijske dvorane u Stuttgart-Wangenu. Oproštaj je simbolično organiziran na sam dan otvorenja 55. Vinkovačkih jeseni.
Folkloraši i njihovi roditelji su zahvalili Ivanki za vrijeme koje je provela s njima, za sav trud koji je uložila u folklor i generacije djece koje su prošle kroz folklornu skupinu.
U Stuttgartu je provela 43 godine
Ivanka Kamenšek je podrijetlom iz Donjih Andrijevaca u Slavoniji. U Njemačku je došla ranih 70-ih godina, a razlog odlasku iz domovine bila je velika neimaština u kojoj joj je obitelj živjela. Tijekom Drugog svjetskog rata otac joj je sudjelovao u obrani tadašnje hrvatske države, preživio je Bleiburg i Križni put.
Iako je obitelj bila sretna što se živ vratio kući, uslijedile su nove nedaće i teror komunističkih vlasti. Kao i brojni drugi hrvatski domoljubi, često je bio pozivan na saslušanja, prošao je brojne zatvore, a ono što je bilo najgore jest da su mu uskraćena sva ljudska prava, pa i ono najosnovnije – da se skrbi i brine o svojoj obitelji. Kako je bio politički nepodoban, nije bilo posla ni za njegovu obitelj.
– Iako teška srca, jedini izlaz iz te situacije bio je odlazak u tuđinu, u Njemačku – kaže Ivanka.
U Njemačkoj, odnosno u Stuttgartu, 1991. godine počela je voditi folklor Hrvatski dom u Fellbachu. Folklornu skupinu „Krešimir“ je počela voditi prije 21 godinu i vodila ga je do odlaska u Hrvatsku. Odluku o povratku u domovinu donijela je još prije pet godina. No, nikako nije uspijevala napraviti taj korak.
– Bilo mi je teško sve napustiti. U Stuttgartu su mi sinovi i njihove obitelji, prijatelji i dragi ljudi koje volim i cijenim. Kada sam konačno donijela odluku i rekla odlazim, bili su tužni i iznenađeni – otkriva Ivanka.
Konačna odluka o odlasku
I svoje je folkloraše pripremala na odlazak. Promatrala je ljude i razmišljala o tome tko bi bio sposoban da nastavi tamo gdje je ona stala.
– Kad sam o svemu razmislila, okupila sam folkloraše i iznijela im svoju prijedlog, oni su ga podržali. Složili su se da folklor vode Nataša Pavlović, Kristina Bošnjak i Kristijan Šušak. Najmlađe će voditi Sara Pavlović. Svi su imaju svoje poslove i obveze, pa će se dogovarati kada će tko voditi probe – kaže Ivanka.
Život ide dalje
– Hrvatska zajednica u Stuttgartu je nekada okupljala sve Hrvate. Ondje su se veselili i družili, provodili dio vremena u misijama, dio na drugim okupljanjima. Bili smo sretni kad smo čuli da nam djeca govore hrvatski, da pjevaju i slušaju na hrvatskom jeziku. Nekada su se fratri trudili i više podržavali rad mladih u misijama, a sada nažalost nije tako. Čast iznimkama – kaže Ivanka Kamenšek.
Otkriva kako se više neće previše aktivirati oko folklora. Tu su godine i smatra kako je sad vrijeme za mirnije dane.
– Angažirat ću se gdje budem mogla, pomoći oko odijevanja nošnji, ponešto sašiti. Pozvala me je Katarina Horvatović u KUD „Željezničar“ u Zagrebu. Ondje ću sve to moći raditi i na tome sam joj jako zahvalna – otkriva Ivanka.
Ne krije kako će joj u Zagrebu nedostajati Stuttgart, njezini folkloraši i njihovi roditelji.
– Nedostajat će mi sve one zabave, Slavonska i Hercegovačka večer, kao i druge, procesija za Tijelovo i sva druga zbivanja, ali bilo ih je dosta. Život ide dalje i ja se moram priviknuti na Zagreb. Zagreb je lijep i pun života. Sretna sam da tu imam šogoricu i šogora koji mi pomažu da se priviknem i da bolje upoznam grad. Sretna sam kad me posjete moji folkloraši i njihovi roditelji, a tih posjeta je već bilo – otkriva Ivanka Kamenšek i zaključuje:
– Shvatila sam da je ovo nova stranica u mom životu, i da ju moram slijediti uz sve nepoznanice. Život ide dalje…
